Svijet PRIVATNE VOJNE FIRME IZ SAD-a

Kad nema rata, njima je kriza

Oni ne vole da ih se naziva plaćenicima, a kamoli psima rata. Ni 'kontroverznim poduzetnicima' vjerojatno. Bivši specijalci, obavještajci i slični lobisti iz privatne vojne industrije namnožili su se i potkožili u Washingtonu tijekom desetljeća američkih ratova i vojnih intervencija po svijetu. No u zadnje vrijeme posao im počinje šepati

Sukobi u Afganistanu i Iraku traju, ali vojna prisutnost SAD-a u tim zemljama kopni (iz Iraka je povučena vojska). S njom nestaje i posla za privatne naoružane sigurnosne službe, vozače, obavještajce – to su samo poznatija zanimanja koja bi nekoć obavljali redovni vojnici i specijalne jedinice, a u današnja vremena na snazi je nekovrsno 'javno-privatno partnerstvo'. Pri čemu je 'javno' vrlo relativan pojam za djelovanje zapadnih vojno-obavještajnih tvrtki u Afganistanu i pogotovo u Iraku.

Procjenjuje se da je na vrhuncu sukoba u navedenim zemljama radilo i do 260 tisuća najamnika. Neke firme, poput Blackwatera, morale su nekoliko puta mijenjati ime kako bi peglale imidž nakon optužbi, pa čak i sudskih procesa zbog višestrukih ubojstava civila (među žrtvama Blackwaterovih postrojbi bio je i devetogodišnji dječak iz Bagdada).

Suočene s odljevom love, tvrtke traže način da se prilagode i opstanu na tržištu. Neke se prebacuju na sofisticiranije biznise (logistika, špijunaža, sigurnost korporacija), gdje granice između opravdanog i neopravdanog korištenja sile, kao i kršenje zakona, nisu toliko vidljivi. Neke pak sudjeluju u pokušajima državnih udara po Africi. Ovih dana, povodom rata u Maliju, agencija AP je pisala da je Francuska kao bivši kolonizator i najutjecajnija europska sila u zapadnoj Africi 'nadzor' nad tom zemljom prepustila 'jednoj privatnoj firmi'.

Mnoge kompanije naplaćuju skupu zaštitu brodova kraj piratskih voda Somalije, pri čemu jedne nude mušterijama elitne marince, dok druge ne traže osobito uzoran CV kod svojih budućih djelatnika.

Postoji čak i udruga vojnih privatnika, ISOA – International Stability Operations Asscociation - u koju, doduše, nisu učlanjene sve kompanije tog profila. Njen predsjednik Doug Brooks ne voli izraz 'plaćenici' (mercenaries) za privatne zaštitarske tvrtke koje rade na ugovor. 'To je nedvojbeno pogrdan naziv koji ozbiljni novinari i obrazovani ljudi ne koriste', izjavio je tankoćutni Brooks za Reuters. Njegovom doživljaju stvarnosti ne idu u prilog rječnici stranih riječi (vidi pod latinski: mercenarius).

ISOA u privatnom vojnom biznisu nastoji odvojiti žito od kukolja, premda nije baš jasno koji su kriteriji. Čini se da je kao 'žito' shvaćen onaj sloj profesije koji se s ratnih operacija prebacuje na čuvanje naftnih, plinskih i drugih industrija. Ili pak, recimo, po narudžbi izvlači kineske državljane iz Libije tijekom građanskog rata. Ili u ratom razorenoj Somaliji pruža tjelohraniteljske usluge stranim izvjestiteljima, biznismenima i drugim putnicima namjernicima.

Privatne vojne kompanije često se miješaju u područje rada UN-a koji se, pak, u više navrata pokazao neučinkovitim tijekom eskalirajućih sukoba u svijetu. Reuters spominje britansku firmu Executive Outcomes čiji su specijalci trenirali lokalne borce početkom stoljeća u Sierra Leoneu i okrenuli tijek rata. Po primjere, uostalom, ne moramo ići tako daleko – za pripremu hrvatske vojske tijekom operacije Oluja 1995. godine Vlada je angažirala američku privatnu firmu MPRI, koju je osnovalo osam bivših američkih vojnih djelatnika. Danas je MPRI dio veće korporacije s uredima u više država svijeta, ima 5.000 zaposlenika i 85.000 suradnika te, između ostalog, tužbu za omogućavanje genocida i etničkog čišćenja tijekom Oluje, koju su na sudu u Chicagu podnijele srpske izbjeglice.

205442,206351,222718,212283
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još