Proteklog utorka, 25. rujna, bilo je svečano u Bundestagu, konkretno u frakciji zastupnika vladajućih demokršćana, CDU i CSU. U goste je došao bivši njemački kancelar Helmut Kohl, a kako izvještavaju njemački mediji, bio je to dirljiv i sretan događaj. 'Vrlo emotivno', opisao je Kohlovu posjetu zamjenik predsjednika CDU-frakcije Andreas Schockenhoff, dok je bivši ministar Franz-Josef Jung ustvrdio da 'osjeća sreću', zastupnik CSU Peter Gauweiler je događaj opisao epitetom 'upečatljivo', dok je netko i očekivano dometnuo da je bilo 'kao u dobra stara vremena'.

Helmuta Kohla dočekala je kancelarka Angela Merkel, ista ona koja ga je srušila nakon poraza na izborima 1998. i otkrivanja afere s crnim fondovima CDU, o čemu, naravno, sada nije bilo riječi. Merkel je posao odradila profesionalno, ali i hladno, izjavivši da je Kohlov život s njenim 'bio povezan na interesantne načine'. Moglo bi se reći, doista! Za laudaciju je ipak bio zadužen aktualni vođda CDU-ove frakcije u Bundestagu Volker Kauder, koji je govorio o 'kancelaru ujedinjenja', čovjeku koji je svojim dolaskom na vlast 1982. Njemačkoj omogućio 'novi početak'.

A zbog toga je Helmut Kohl, već godinama protjeran iz CDU-a, bio gost svoje stranke u Bundestagu, koja je slavila 1. listopad 1982, kada je Kohl postao kancelar, što je i ostao sljedećih 16 godina. Helmut Kohl nije lako i jednostavno postao njemački kancelar te je prošao trnovit politički put do moći u Bonnu. Predsjednik CDU postao je 1973, a već je od 1969. bio premijer pokrajine Rheinland-Pfalz, iste godine kada je CDU nakon ere Konrada Adenauera i dva desetljeća vlasti otišao u opoziciju. Kohl je stranku reformirao te se činilo da će doći do Ureda kancelara 1976, kada su CDU/CSU osvojili čak 48 posto glasova, ali liberalni FDP je i dalje ostao u koaliciji sa socijaldemokratom Helmutom Schmidtom. Kohl se tada morao grčevito boriti i protiv velikog rivala u vlastitom lageru, bavarskog premijera Franz-Josefa Straussa iz CSU, koji je također žarko želio biti kancelar. Strauss je izašao kao kancelarski kandidat demokršćana na izbore 1980. i, naravno, izgubio, a sličan je manevar i put do moći imala kasnije i Angela Merkel, koja je 2002. kandidaturu prepustila Edmundu Stoiberu iz CSU. Povijest se ponovila te je i ovaj Bavarac izgubio izbore od socijaldemokrata. Zato ne čudi što su Kohla mnogi nazivali 'političkim ocem' Merkel, kojega je 2000. 'smaknula' otvorenim pismom u Frankfurter Allgemeine Zeitung i otvorila sebi put k moći.

Liijevo-liberalna koalicija se konačno raspala u kasno ljeto 1982., kada ju je napustio FDP, a Helmut Kohl je zahvaljujući umješnom manevriranju izglasan za njemačkog kancelara 1. listopada te godine, predvodeći koaliciju CDU/CSU i Liberala. Takva konstelacija moći u Njemačkoj trajala je sve do 1998, zahvaljujući, naravno, i tome što je Kohl uspio početkom tog desetljeća ujediniti Zapadnu i Istočnu Njemačku, na čemu je, uostalom, pobijedio na izborima 1994. iako je već tada mnogima bilo jasno da velikih političkih ideja i volje za reformama nema.

Međutim, 1982. je bilo potpuno drugačije, pa je Kohl u svojem nastupnom govoru na mjestu kancelara Nijemcima obećao 'duhovno-moralnu promjenu', koja je u Njemačkoj iscrpljenoj terorizmom i pobunama sedamdesetih dočekana s priličnim oduševljenjem. Kohl se profilirao i kao iskreni i veliki Europljanin te je postavio temelje današnje Europske unije, ponajviše u suradnji s francuskim predsjednikom Francoisom Mitterandom. Njemačkog konzervativca i francuskog socijalista povezivalo je i osobno prijateljstvo, a iz njihova političkog odnosa najupečatljivi je trenutak kada su se 1984. susreli na obilježavanju krvave bitke za Verdun iz Prvog svjetskog rata, u kojoj su poginule stotine tisuća Nijemaca i Francuza, te se uhvatli za ruke.

Dok je u političkom životu Helmut Kohl ostvario brojne uspjehe te ga njemačka javnost i povjesničari svrstavaju uz velikane njemačke politike poput Otta von Bismarcka, već spomenutog Adenauera i Willyja Brandta, u privatnom životu se Kohl nije proslavio. Prva supruga Hannelore, koju je godinama zapostavljao, ali i rado koristio u političke svrhe kada je nadahnuto govorio o važnosti obitelji ('familje', kako je na naglasku svoje pokrajine izgovarao Kohl) na kraju je počinila samoubojstvo 2001, a sa svojim sinovima već godinama uopće ne razgovara.

Helmut Kohl (rođen 1930) se drugi put vjenčao 2008. s Maike Richter (rođena 1964), koju sada dio njegovih (bivših) prijatelja demonizira kao ženu koja je onemoćalog Kohla zarobila u njihovoj kući u Oggersheimu, kvartu grada Ludwigshafen am Rhein u kojem Kohl živi skoro cijeli svoj život. Tjednik Der Spiegel je ovotjednu naslovnicu posvetio 'tragediji Helmuta Kohla', koji je 'prevaren, izmanipuliran i izoliran', kako se ističe uz veliku fotografiju starog kancelara na kojoj se jasno vidi njegova zdravstvena muka. Odnos ovog magazina i Kohla je inače već desetljećima ispunjen tenzijama, jer je Kohl bio uvjeren da ga Der Spiegel želi politički uništiti te mu od sredine osamdesetih uopće nije davao intervjue, a često se u javnosti hvalio i da ga uopće ne čita (čitali su mu ga naglas bliski suradnici, kako se u međuvremenu otkrilo).

U dugom i na trenutke doista potresnom članku koji potpisuju Dirk Kurbjuweit i Jan Fleischhauer detaljno se opisuje čudna situacija u kući Helmuta Kohla, pokušaji mnogih bliskih suradnika da profitiraju na povijesnom značenju 'kancelara ujedninjena', živućeg spomenika povijesti, zbog čega je supruga Maike i povukla ekstremne poteze koji su Kohla odvojili od svijeta. Pritom je pomoglo što se stari kancelar ne može kretati bez invalidskih kolica, što jedva govori i ne može baš ni pisati, te je Maike Kohl postala neka vrsta njegove glasnogovornice, no mnogi se pitaju potpisuje li se ime Helmuta Kohla u međuvremenu pod stavove njegove supruge.

Bilo kako bilo, neupitan ostaje stav Helmuta Kohla o potrebi europskog jedinstva, naročito u vrijeme velike krize eura - valute kojoj je stari kancelar jedan od očeva - a to je mrmljajući poručio i zastupnicima CDU/CSU ovog tjedna: 'Europa je naša budućnost. Moramo je održati i dalje izgrađivati. Morate se boriti za Europu.'