Tjedan dana nakon što je José Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, u svom govoru pred Europskim parlamentom najavio kako EU 'mora krenuti prema federaciji nacionalnih država' morao je svoje stavove dodatno pojasniti britanskoj javnosti. Naime, euroskeptici, a njih na Otoku ne nedostaje, odmah su skočili na zadnje noge. Nigel Farage, čelnik Stranke za neovisnost Velike Britanije, već je tijekom vikenda rekao kako pozdravlja Barrosove izjave jer je njima potvrdio najveće strahove koji Ujedinjenom Kraljevstvu prijete iz Bruxellesa, a na koje on stalno upozorava
Barroso je stoga napisao autorski članak za ugledni, lijevo naginjući britanski dnevni list The Guardian, objavljen u srijedu u kojem je ponovio većinu svojih stavova, ali i dao uvjeravanja Britancima da cilj nije stvaranje neke nove 'superdržave', čega se na Otoku boje.
'Bio sam rekao da ćemo trebati više podjele suverenosti tako da svaka zemlja i svaki građanin bude bolje pripremljen da kontrolira svoju sudbinu. Riječ je o uniji s državama članicama, a ne protiv država članica. U doba globalizacije podjela suvereniteta znači više, a ne manje moći. Stoga kad govorim o federaciji nacionalnih država, to ne treba shvatiti kao prijetnju nacionalnim demokracijama. Kao bivši premijer moje zemlje (Portugala) nikako ne bih želio vidjeti europsku superdržavu. Vjerujem u Europu u kojoj su ljudi ponosni na svoje nacije, ali su također ponosni da budu Europljani.'
Tim je riječima predsjednik EK nastojao umiriti britansku javnost koja nije sklona prevelikim ovlastima Bruxellesa, a grozi se bilo kakvog spomena federacije. U ostatku teksta Barroso je naveo niz koraka koje treba poduzeti da bi EU bolje funkcionirala i bila snažniji akter na međunarodnom planu.
Prema njegovim riječima Europa treba novi smjer i novi način mišljenja, a pritom je ključno djelovati zajednički, prihvatiti da smo svi u istom čamcu. Velika Britanija je, naime, odbila prihvatiti fiskalni pakt, a kasnije joj se pridružila i Češka čiji je predsjednik Vaclav Klaus, zagriženi euroskeptik, također oštro kritizirao Barrosove izjave (ali u praškim novinama, koliko nam je poznato, nije objavljen nikakav autorski tekst).
Barroso nadalje govori o potrebi ostvarivanja rasta u EU i nužnih reformi koje su mnoge države desetljećima odgađale. 'Na europskoj razini trebamo biti još odlučniji kad je riječ o rušenju barijera, bilo fizičkih, ekonomskih ili digitalnih', napisao je Barroso.
Monetarna unija
Zatim se posvetio pitanju monetarne i ekonomske unije koje treba dovršiti. Jedan od ključnih mehanizama u tom smjeru je formiranje zajedničkog nadzornog mehanizma za eurozonu, kao ključnog koraka prema bankarskoj uniji. Barroso nastoji uvjeriti britanske čitatelje kako će taj mehanizam ojačati, a ne podijeliti zajedničko tržište. Pravila će pak, naglašava predsjednik EK, biti donesena dogovorom svih 27 država članica pri čemu će Velika Britanija 'nastaviti igrati vodeću ulogu. Potrebno je prisjetiti se da UK nikad nije bila preglasana kad se radilo o stvarima vezanim uz financijska tržišta', piše Barroso.
Naime, London je zabrinut da bi financijske mjere na zajedničkom tržištu mogle imati negativan utjecaj na vodeću ulogu Cityja kao moćnog financijskog središta. Kad je Michel Barnier bio imenovan povjerenikom za unutarnje tržište najavio je da će i City staviti pod svoju ingerenciju, što je izazvalo pravu provalu bijesa s Otoka pa je i tada Barroso morao smirivati situaciju.
Stoga u nastavku teksta tvrdi kako će 'Europska bankarska uprava, sa sjedištem u Londonu, i dalje sačuvati svoju ulogu u rješavanju sporova i podupirati pravila zajedničkog tržišta vis-à-vis Europske središnje banke. Bit će nekih promjena u sustavu glasanja kako bi se osigurala ravnoteža u donošenju odluka i omogućilo da svatko može iznijeti svoje stavove, bio u eurozoni ili ne. Nitko nije više od EK predan ideji da unutar EU ne nastaju novi zidovi', ističe Barroso kako bi Britancima jasno dao do znanja da nijedna od novih mjera nije uperena protiv njih.
Na kraju predsjednik EK poziva na još više demokracije na europskoj razini i smatra da je za to važno jačati ulogu Europskog parlamenta, pojavljivanje stvarnih europskih stranaka i realnog prostora za europsku debatu među građanima. 'Prije parlamentarnih izbora 2014. EK će iznijeti svoje ideje o budućnosti EU, eksplicitne stavove o promjeni ugovora, tako da kad izlaze na izbore ljudi budu informirani i mogu odlučiti u kojem smjeru žele da Europa ide', zaključio je Barroso dodajući kako je dublja integracija neophodna za zemlje koje dijele euro te da ona treba ostati otvorena i za druge članice, ali da ih se na to ne smije prisiljavati.
Dok je pak Barroso smirivao britanske duhove (njega se smatra umjerenim anglofilom), skupina od jedanaest ministara vanjskih poslova zemalja članica EU objavila je konačni dokument o 'Budućnosti europske skupine'.
Riječ je o predstavnicima Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Italije, Njemačke, Luksemburga, Nizozemske, Poljske, Portugala i Španjolske (dakle, uglavnom svi osnivači današnje Unije i veće zemlje koje su kasnije stupile u članstvo, bez Velike Britanije, Rumunjske i Bugarske). Kako navode mediji koji su imali uvid u tekst, dokument slijedi Barrosove izjave iz Europskog parlamenta prošli tjedan o potrebi jačeg povezivanja. Govori se o 'Uniji od 28 članica', što znači da se već podrazumijeva hrvatsko članstvo te traži da se promijeni sustav odlučivanja uvođenjem superkvalificirane većine koja bi se odnosila na broj članica i njihov broj stanovnika. Jedini bi izuzetak bio pitanje proširenja zbog osjetljivog pitanja Turske.
Osim toga, traži se formiranje paneuropskog ministarstva vanjskih poslova koje bi donosilo odluke tako da se može zaobići britanski veto, spominje se mogućnost formiranja europske vojske (iako oko toga ne postoji konsenzus među 11 potpisnica) te zajedničko tržište europske obrambene industrije. Traži se izravan izbor predsjednika Europske komisije te novo tijelo unutar Europskog parlamenta s predstavnicima 17 zemalja eurozone i formiranje zajedničke policije koja bi preuzela nadzor vanjskih granica EU i uvođenje jedinstvene europske vize. Sve pak navedeno, ističe The Guardian, predstavlja dodatni pritisak na Veliku Britaniju da napusti EU.
