Danas tu istu redakciju čuvaju specijalci, internetska stranica nanovo je srušena u novom piratskom napadu, a reakcije političkih čelnika variraju između oprezne potpore listu u ime 'slobode izražavanja', zabrinutog upozoravanja i poduzimanju širokog niza preventivnih mjera.

Tako je premijer Ayrault istaknuo svoje 'negodovanje protiv svakog ekscesa', no i podsjetio na 'slobodu izražavanja u zakonskim okvirima'. Istovremeno, dao je do znanja će svaki eventualni subotnji prosvjed protiv tog famoznog filmskog uratka 'Nedužnost muslimana', na koji se uvelike poziva na društvenim mrežama, biti zabranjen.

Ministar vanjskih poslova Laurent Fabius bio je nešto odrešitiji te je uredničku odluku nazvao 'dolijevanjem ulja na vatru', dok ministar unutarnjih poslova Manuel Valls koordinira akcije s predstavnicima muslimanske manjine. Vijeće muslimanske religije snažno je osudilo objavu nazvavši je 'novim islamofobnim činom', no pozvalo je vjernike da 'ne popuste pred provokacijom'.

Afera nije promakla ni političkoj opoziciji, prije svega stranci desnog centra UMP, čiji predstavnici danas naveliko izražavaju svoju bezgraničnu potporu satiričnom listu u ime 'laičkih vrijednosti republike' i 'slobode izražavanja'.

Delikatni trenuci poput ovih ipak su dragocjena prilika za stjecanje brzih političkih bodova.
215482,158557,157292,157292
Glavni urednik lista, Charb, izjavio je da će 'karikature šokirati one koji žele biti šokirani' te: 'Ne pozivam muslimane fundamentaliste da čitaju Charlie Hebdo, kao što ni ja ne bih išao u džamiju slušati govore koje se protive onome u što vjerujem.'

Smatra da objavljeni crteži nisu ništa provokativniji no inače. Primjerice, jedna od karikatura prikazuje golog Muhameda u parodiji na slavnu scenu iz Godardovog filma 'Prezir' u kojoj se Michel Piccoli divi grudima Brigitte Bardot. Priznao je, doduše, da novi crteži mogu stvoriti polemiku, no svoju je poziciju objasnio sljedećim riječima: 'Ako si počnemo postavljati pitanja imamo li prava crtati Muhameda ili ne, je li to opasno ili nije, sljedeće pitanje će biti je li moguće prikazati muslimane u medijima, a zatim će pitanje biti je li moguće prikazati ljude u medijima te na kraju nećemo više ništa prikazivati, a šačica ekstremista koji galame po svijetu i u Francuskoj će pobijediti.'

Iz perspektive francuske medijske i javne prakse te legislative, Charlie Hebdo posve ima pravo i kada se radi o laičkim načelima i kada se radi o temeljnom pravu na slobodu izražavanja i propitivanje religijskih uvjerenja. Pitanja dobrog ukusa, oportune objave i volontarne provokacije nešto su pak sasvim drugo.