Svijet GORKA PILULA ZA BEOGRAD

Od danas prestanak nadzora neovisnosti Kosova

Iako se Beograd pravi gluh i slijep, danas će morati progutati još jednu gorku pilulu kad je riječ o Kosovu. Naime, od 14 sati, kako je najavljeno, počet će provedba odluke Međunarodne upravljačke skupine (ISG) koja je početkom srpnja ove godine u Beču donijela odluku da su se stekli uvjeti za prestanak nadzora neovisnosti Kosova. Danas bi tako u Prištini trebao biti održan još jedan sastanak ISG koji će tu odluku, koja uključuje i prestanak rada Međunarodnog civilnog predstavnika, potvrditi

Temelj za takvu odluku ISG-a (koji čine zemlje EU koje su priznale Kosovo, SAD i Turska) leži u izvješću međunarodnog civilnog predstavnika, Nizozemca Pietera Feitha, u kojem je zaključeno kako je 'Kosovo slobodna, moderna, multietnička demokracija' s institucijama koje su spremne preuzeti punu odgovornost. Kosovski je parlament, temeljem odredbi ISG-a, prošlog petka usvojio potrebne ustavne i zakonske promjene pa od danas Prištinu napušta međunarodna misija koje je imala ovlasti nad kosovskim vlastima i skrbila za provedbu plana mirovnog pregovarača Martija Ahtisaarija (on će danas biti među gostima na svečanoj sjednici kosovskog parlamenta). Taj je pak plan dosadašnjim i nedavnim odlukama kosovskog parlamenta postao sastavnim dijelom temeljnog zakonodavstva ove mlade države, a uključivao je prije svega pitanje zaštite manjina.

Ovim će činom faktično biti zaključno početno razdoblje kosovske neovisnosti koje svoje temelje vuče još iz bivše SFRJ i statusa Autonomne pokrajine (zajedno s Vojvodinom). Kosovo se također smatra točkom na kojoj je započela kriza bivše države (prvi su prosvjedi održani još 1981., nakon čega jača policijska represija koja je izazivala stalne sukobe i napetosti), a svoj je politički uspon ondje zacementirao i kasniji lider Srbije i haaški optuženik, pokojni Slobodan Milošević, svojom znamenitom porukom Srbima: 'Nitko ne sme da vas bije.' Kosovo je ostalo izvan ratnih sukoba na prostoru ex-Yu sve do 1998. kada s operacijama započinje Oslobodilačka vojska Kosova, da bi konačno sukob sa Srbijom eskalirao zračnim napadima NATO snaga godinu dana kasnije. Nakon što se srbijanska vojska i policija, temeljem Kumanovskog sporazuma, povukla s Kosova, Beograd više nije imao nikakvu stvarnu vlast u toj bivšoj pokrajini. Budući da su svi pregovori o statusu Kosova propali, vlasti u Prištini proglašavaju neovisnost 17. veljače 2008., a istog ih dana priznaje SAD i vodeće zemlje EU. Srbija je u Ustav unijela odredbu prema kojoj je Kosovo dio njezinog teritorija i tvrdi da nikad neće priznati neovisnost. Na tom planu ima snažnu podršku Rusije (koju je ova dobro naplatila jeftinom kupnjom naftne industrije) pa je Kosovo do sada priznala samo 91 država od 193 članice UN-a. Ključni problem za Kosovo leži činjenici da ga ne priznaje pet članica EU i NATO-a s jedne strane dok Rusija s druge strane onemogućava ulazak Prištine u UN. Dakle, međunarodno priznata zemlja koja ne može ni do kojeg međunarodnog foruma. Tu su, osim toga, ozbiljne tenzije sa Srbijom, posebno sa Srbima koji čine većinu na sjeveru Kosova i koji ne priznaju vlast Prištine. Upravo zbog toga je Kosovo pristalo da na njegovom ozemlju i dalje ostanu dvije međunarodne misije, Kfor (NATO misija zadužena za očuvanje sigurnosti s oko 5.000 pripadnika) i EULEX, misija EU koja ima za cilj pomoći pravosudnim i policijskim institucijama Kosova, sa 1.250 pripadnika. Ostanak pak tih dviju misija, uz UN-ovu, UNMIK, bio je razlog zbog kojeg je radikalna kosovska opozicija glasala protiv ustavnih promjena tvrdeći kako se nastavlja međunarodni nadzor te da suverenitet i dalje nije potpun.

Srbi pak sa sjevera, vezani za Srbiju, tvrde kako ta odluka, kao ni jedna druga 'privremenih vlasti u Prištini', nema nikakvog utjecaja na njih, iako je kosovski premijer Hashim Thaqi najavio integraciju sjevera u kosovski sustav vlasti. Srbi koji pak žive u ostalim enklavama (i kojih je više nego onih na sjeveru) također nisu dočekali ovu odluku s oduševljenjem, ali ih tješi ostanak Kfora i EULEXA. Srbija se pak oglasila samo preko šefa kancelarije vlade za Kosovo i Metohiju, Aleksandra Vulina koji je rekao kako od toga Srbi ne mogu očekivati ništa dobro.

Od sutra dakle, stvari će formalno izgledati drukčije, Feith više neće nadgledati rad vlade, ali na terenu ne bi trebalo biti većih promjena. Kosovski Albanci su, naime, svoju politiku odredili vrlo jasno: slušaju sve što im kaže Washington i njihovi europski podržavatelji, Velika Britanija, Francuska i Njemačka. Sjever Kosova će još neko vrijeme, dok se konačno ne postignu neki dogovori s Beogradom (pitanje je u kojoj će mjeri vlada Ivice Dačića imati prostora i odlučnosti za neke pozitivne pomake), biti u pat-poziciji, ali vjerojatno je da neće biti ozbiljnijih tenzija. A Kosovo će i dalje hodati po rubu međunarodne scene (i tako i dalje predstavljati kriznu točku u Europi).

No puno veći problem od toga leži na unutarnjem planu. Kosovo je najsiromašnija zemlja u Europi u kojoj se nezaposlenost penje i do 50 posto, zemlju razdiru problemi korupcije i organiziranog kriminala. Tek kad dođe do poboljšanja na ekonomskom planu pa Kosovo više neće morati živjeti na međunarodnoj pomoći, moći će se pričati o stvarnoj neovisnosti i suverenitetu. To bi trebao biti glavni cilj kosovskih političara kad se razbude nakon večerašnje velike fešte koja se priprema na Trgu Majke Tereze u Prištini.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još