ZATEGNUTI ODNOSI

Što krije fasada Cameron-Hollandeovih osmijeha?

11.07.2012 u 07:37

Bionic
Reading

Službeni susret francuskog predsjednika Françoisa Hollandea i britanskog premijera Davida Camerona koji se zbio u utorak u Londonu imao je, blago rečeno, jednu nemirnu uvertiru. Naime, čak i ako se na trenutak zanemare standardne divergencije službenog Pariza i Londona oko pozicija spram budućnosti Europske unije, koje su se u posljednje vrijeme, usred euro krize, ionako samo pojačale, prvoj službenom posjetu Hollandea u London prethodio je čitav niz recentnih i veoma neugodnih ispada

Prvo je na summitu G20 Cameron izjavio da će 'prostrijeti crveni tepih francuskim tvrtkama' kada nova vlada uvede porez od 75 posto na prihode iznad milijun eura što je kod diplomata izazvalo uglađenu, a kod francuske javnosti nimalo taktičnu reakciju koja je kulminirala u kolumni tjednika Nouvel Observateur naslovljenoj 'Fuck Cameron'.

Ukratko, Camerona se nesmiljeno optuživalo kao 'apologeta novog financijskog egoizma' koji podržava aktualni financijski sustav u kojem se ionako mogu pronaći svi uzroci ekonomske krize. Nakon toga, konzervativni Daily Telegraph odaslao je alarmantni vapaj o tome kako Francuska podiže poreze na sekundarne rezidencije, koji bi mogao direktno pogoditi oko 200.000 Britanaca koji posjeduju kuće preko La Manchea.

Neki nacionalno osjetljivi duhovi, koji se uvijek osjećaju pozvanim reagirati upravo tijekom međudržavnih trzavica i čarki, u tom su uspjeli prepoznati ni manje ni više nego 'odmazdu' Pariza.

No visoko protokolarna i diplomatski osjetljiva posjeta, koja je uključivala i susret 'face to face' s kraljicom u dvorcu Windsor, završila je naizgled s pomirljivim tonovima pa je tako Hollande odjednom shvatio britanski humor oko tog famoznog crvenog tepiha, a Cameron je krajnje uglađeno i pomirljivo napomenuo kako je dotični prostrijet samo za francuskog predsjednika.

No iza kurtoazne fasade, u francusko-britanskom odnosima i dalje snažno pretežu neslaganja unatoč tome što su se oko nekih točaka vanjske politike (točnije, intervencije u Siriji) harmonično usuglasili.

Kako je primijetio jedan francuski komentator, 'trebati će mnogo više od jednog službenog ručka da vođe dviju država nauče komunicirati u okviru neizbježne suradnje dviju država'.

S aktualnim premijerom i njegovim apelom za referendumom oko EU-a, britanski euroskeptici dobili su snažan kredibilitet te novu političku vidljivost. Zatim, uporno britansko protivljenje svakom novom porezu na financijske transakcije direktno se kosi s naporima oko legalnog zauzdavanja bankarskog i financijskog tržišta koje se upravo dogovaralo tijekom posljednjeg samita u Bruxellesu.

Novi napor za jačom integracijom Europske unije, koji zasad snažno zagovara Hollande, a koji je realno više požarna no strateška mjera, u Londonu je već ranije dobio nedvosmislenu repliku u jednoj drugoj, sada već jednako slavnoj Cameronovoj izjavi, da je potrebno 'manje Europe'.