U ovom recesijskom vremenu, jedan hrvatski diplomat je ostvario svoju dugogodišnju viziju i sudjeluje u gradnji mosta koji će spajati kopneni dio Narodne Republike Kine s Hong Kongom i Macauom. Projekt je vrijedan oko 11 milijardi dolara, a kompleks mostova i tunela je dug oko 50 kilometara. Ovdje, naravno, nije glavno pitanje otkud hrvatskom diplomatu toliki novac (a zaradio ga je potpuno legalno i transparentno), nego je pitanje - zbog čega on ne ulaže u Hrvatsku. Na to pitanje treba odgovoriti Vlada, kao i što premijer Zoran Milanović sa svim svojim pomoćnicima treba hitno poduzeti nešto da diplomata iz ove priče dovuče u Hrvatsku. Makar na ljetovanje.

Njegovo ime je, nažalost, prilično nepoznato mnogim hrvatskim političarima, a još manje znaju koliko velika faca zastupa hrvatske interese. Njegovo je ime sir Gordon Wu i počasni je hrvatski konzul u Hong Kongu. A Gordon Wu je jedna od najznačajnijih osoba za procvat cjelokupnog azijskog gospodarstva!

Neven Mimica koji ovoga tjedna putuje u Japan može, recimo, svratiti i do Hong Konga. Opet, zahvaljujući državi koju mnogi u Europi neopravdano nazivaju 'trećim svijetom'. Malezijski niskobudžetni prijevoznik Air Asia četverosatni let do Hong Konga naplaćuje oko 300 kuna, što je valjda cijena autobusne karte od Zagreba do Rijeke. Taj isti prijevoznik je za dopunu svoje ionako impozantne flote naručio 200 novih Airbuseva A320. Može li se to usporediti s desetak zrakoplova kojima upravlja nacionalni prijevoznik skorašnje članice Europske unije?

A upravo je i bivši malezijski čelnik Mahathir bin Mohamad ili, kako ga jednostavno zovu, Dr. M, Europljanima dao dobar zaušnjak o komparacijama s tzv. trećim svijetom. Naravno da Hrvatska, ako želi, može naučiti dosta od ovog novog azijskog ekonomskog tigra. Pitanje je, međutim, koliko slabo popunjeno hrvatsko veleposlanstvo u malezijskom Kuala Lumpuru, sa svoja dva člana, može bilo što napraviti osim poslati čestitke domaćinima povodom njihovih nacionalnih blagdana. Posebice kad se zna da ovo veleposlanstvo, osim Malezije, pokriva još i Laos, Vijetnam, Kambodžu, Brunej Darussalam i Mianmar!!! Samo i da šalju čestitke, već je previše posla za dvoje diplomata.

Slaba diplomatska mreža po Aziji stara je hrvatska boljka,ali ne i neizlječiva. Japan, koji se puno puta pokazao kao istinski hrvatski prijatelj, ugošćuje dva rezidencijalna diplomata koji usto nerezidencijalno pokrivaju područje Južne Koreje, petnaeste najjače svjetske ekonomije. U praksi, ova donedavna hrvatska nezainteresiranost za veliko azijsko tržište ne znači samo i izostanak profita za hrvatsko gospodarstvo, nego može uvjetovati velike teškoće za putnika.

Prije tri mjeseca u Mianmaru sam proveo gotovo mjesec dana - za vrijeme njihovih najvažnijih izbora u posljednjih pola stoljeća. U slučaju gubitka putovnice ili potrebe za diplomatskom pomoći, na raspolaganju su mi bile dvije opcije: sjesti i plakati ili skočiti u more i nadati se da će me izbaciti negdje na obale Malezije. Hrvatska se isto tako nalazi među odabranim državama iz Europe (uz Bjelorusiju i Moldaviju te neke susjedne zemlje), kojima je potrebna ulazna viza za Tajland. Slično je i s Indonezijom. A opet, riječ je o ekonomijama puno jačima od Hrvatske. Posebice je bizarna situacija s Tajvanom.

Nedavno su tajvanski novinari inicirali priču zašto hrvatskim državljanima treba viza za posjet tom entitetu. Hrvati su njima dali bezvizni režm, zašto tajvanska vlada ne uzvrati na lijepu gestu, pitali su novinari. Odgovor je bio da na web stranici hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova i piše: 'Tajvan, Narodna Republika Kina', pa ukoliko se ukloni 'narodna' iz naziva, ukidaju se i vize za Hrvate. Posebice je zbunjujuće što u službenim izdanjima MVEP-a za tu spornu skupinu otoka stoji naziv 'Republika Kina na Tajvanu'.

Dakle naziv koji je potpuno prihvatljiv Tajvancima, a Hrvatskoj donosi bezvizni režim putovanja, kao i privlačenje tajvanskih investitora. Daljnje ignoriranje Tajvana, čije je gospodarstvo na 24. mjestu svjetske rang liste, škodilo bi samo Hrvatskoj. Jasno je da je riječ o vrlo osjetljivom pitanju zbog odnosa s Kinom, ali iskustva zemalja članica EU-a ipak idu kontra dosadašnjih hrvatskih argumenata - one Tajvan jednostavno zovu ili Tajvan ili Republika Kina i nesmetano trguju!

Diplomatskom akademijom pri Ministarstvu vanjskih poslova kruži anegdota kako je predavač koji je trebao održati prezentaciju o hrvatskim smjernicama za Aziju nakon otvaranja teme samo kazao da je upravo završio predavanje jer ne postoje hrvatske smjernice za Aziju. Ranije hrvatske vlasti zaboravljale su na Aziju i stoga od predstojećeg posjeta potpredsjednika Vlade Nevena Mimice ne treba previše konkretnog ni očekivati, ali upravo on može biti točka preokreta koja će motivirati Zagreb da konačno složi 'hrvatske smjernice za Aziju'.