Svjetska financijska kriza 2008. godine za mnoge je bila iznenađenje, ponajviše za bankare na Wall Streetu koji su je izazvali. Jedan od rijetkih koji su upozoravali na to da će financijska deregulacija dovesti do ekonomskog sloma jest ugledni ekonomist Nouriel Roubini, inače profesor na New York University, koji se sada oglasio i u povodu eurokrize. Roubini je zajedno s Niallom Fergusonom objavio članak u Financial Timesu, u kojem apeliraju na Njemačku da brzo djeluje i spasi euro.

'Smatramo da je nevjerojatno kako Njemačka, od svih zemalja, ne uzima u ovom slučaju ozbiljno povijesne lekcije. Fiksirana na prijetnju inflacije, današnja Njemačka kao da poručuje da je važnija 1923. (godina hiperinflacije) od 1933. (godina kada je umrla demokracija). Trebaju se podsjetiti da je dvije godine prije toga cijelu Europu potresla bankovna kriza, koja nije samo u njihovoj zemlji ugrozila demokraciju', pišu Roubini i Ferguson. Nadalje ističu da je 'već tri godine jasno kako Europa treba dovesti u red svoje banke', što naročito odzvanja u kontekstu krize u Španjolskoj, čija je veličina tolika da svojim potonućem može za sobom povući cijelu eurozonu.

Ono što bi moglo uslijediti jest 'trčanje u banke', odnosno masovno istovremeno povlačenje novaca iz istih, što bi dovelo do sloma. Primjerice, kažu Roubini i Ferguson, u Grčkoj su građani i firme iz banaka povukli već 700 milijuna eura prošli mjesec, a ista stvar prijeti Španjolskoj. Naglašavaju da bi izlazak Grčke iz eurozone izazvao paniku i ozbiljno ugrozio ionako klimavu stabilnost EU, te kritiziraju komplicirane birokratske mehanizme koji kao rješenja izmišljaju neučinkovite fondove poput EFSF.

Roubini i Ferguson pak predlažu da se bankovna politika prebaci na nivo EU, gdje bi se uveo striktan nadzor i pravila, te da se ograniči rast banaka kako ne bi postale, kako se to kaže, 'too big to fail' odnosno prevelike da bi smjele propasti, jer sa sobom vuku cijelu ekonomiju. Također, 'potrebno je ubrzati strukturalne reforme, ali istovremeno i pokrenuti produktivnost i gospodarski rast, i to pomoću slabijeg eura, fiskalnog stimulansa, infrastrukturnih javnih radova, te povećanjem plaća, što bi dovelo do veće potrošnje'.

'Njemačka kancelarka Angela Merkel je prošli tjedan ispravno rekla da je monetarna unija podrazumijevala i integraciju na fiskalnom i političkom nivou', ali Njemačka 'i dalje ima negativan stav' kada je riječ o svim konkretnim prijedlozima koji bi konačno zaustavili krizu.

'Razumijemo da je teško opravdati trošenje novca njemačkih poreznih obveznika ako se ne implementiraju reforme, no Njemačka se treba sjetiti da promjene u njihovom tržištu rada nisu uspjele preko noći, ali europska bankovna kriza bi se mogla desiti u sljedećim danima', dramatično poručuju Nouriel Roubini i Niall Ferguson, zaključujući apelom da se Europa ujedini kako bi se izbjegla katastrofa kakva je kontinent pogodila 1930-ih.