Klara je oslijepila iznenada u snu, u 22. godini života, nakon što se u Banju Luku doselila iz rodne Francuske i majčine smrti. Nakon 13 godina života u sljepoći Klara je sada studentica druge godine Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, pa ima sve više životnih obaveza i potreba korištenja različitih uređaja i literature, a ujedno želi promovirati ravnopravnost slijepih osoba u društvu.

'Oduvijek sam, još kao dijete, štitila životinje i željela imati svoga psa, a sad već pomalo čak zavidim mojim prijateljima u Zagrebu i Beogradu koji su imali sreću nabaviti pse vodiče', izjavila je tamošnjim medijima povodom pokretanja humanitarne akcije Klara, čiji joj prijatelji svjedoče o izvanrednoj suradnji, privrženosti, inteligenciji i snalažljivosti pasa vodiča i slijepih osoba.

Dragomir i Bogdana Mijić, voditelji udruge Noa, tportalu su u Banjoj Luci rekli da ovom kampanjom žele promovirati rad pasa vodiča i njihovo prihvaćanje u društvu te ujedno pomoći Klari.

'U početku očekujemo predrasude ljudi pri dolasku takvog psa u javne institucije, ustanove, javni prijevoz i druga javna mjesta, ali s vremenom će se ljudi naviknuti i postati tolerantni', smatraju Dragomir i Bogdana.

Psa vodiča namjeravaju nabaviti u Centru za rehabilitaciju Silver u Zagrebu, u kojem saznajemo da je proces povjeravanja psa vrlo složen. Tatjana Ličina, voditeljica odjela za rehabilitaciju CZRS-a, kaže da prvo treba provjeriti da li budući korisnik zadovoljava kriterije, od kojih je među najvažnijima razina iskustva u samostalnom kretanju i sposobnost orijentacije u prostoru.

'Nije jednako slijep gradom hodati uz pomoć bijelog štapa ili uz pratnju druge osobe', objašnjava Ličina.

Slijedi odabir psa koji odgovara potrebama korisnika. Pretežno su to retriveri, labradori ili prva generacija njihovih križanaca. Obuka korisnika sa psom traje pet tjedana uz pet dana u mjestu življenja korisnika. Ali ukupno školovanje pasa vodiča, ističe Ličina, traje dvije godine, jer se psi još kao štenci od dva mjeseca smještaju u volonterske obitelji do 18 mjeseci starosti. Nakon toga slijedi osam mjeseci školovanja. Dakle, da bi pas bio školovan za samostalno vođenje slijepe osobe, stručnjaci u Silveru s njim moraju provesti ukupno dvogodišnji proces obuke.

Ličina objašnjava da takav pas mora znati voditi osobu, slušati njezine upute, zaobići predmete i automobile na ulici, snalaziti se u gužvi ljudi i brojnim specifičnim situacijama.

U Hrvatskoj radi 48 ovakvih izvanrednih pasa, što je rezultat dvadesetdvogodišnjeg rada stručnjaka okupljenih u hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet osnovanoj 1990. godine. Od 2008. godine posao školovanja pasa preuzeo je centar Silver, koji su zajednički osnovali spomenuta udruga, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Grad Zagreb. Tamo se u rehabilitaciji osoba s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju radi sa psima pomagačima. Pored pasa vodiča to su još rehabilitacijski i terapijski psi. Prva iskustva na ovom području nastala su početkom 1980-ih godina kada su Hrvatski savez slijepih i Sekretarijat unutarnjih poslova (SUP) obučili tri njemačka ovčara za pse vodiče slijepih osoba.

U Bosni i Hercegovini ne provodi se obuka pasa, a i njihov broj je gotovo zanemariv, jer su radno aktivna samo dva psa vodiča. Dragomir i Bogdana Mijić iz udruge Noa zato smatraju da će kampanjom prikupljanja novčane pomoći za nabavu psa vodiča ujedno promovirati ovaj način lakšeg snalaženja i prihvaćanja slijepih osoba u društvenoj sredini. Na internetskoj stranici udruge www.drustvonoa.org objavili su informacije o Klarinom životu, upute za uplatu novčane pomoći, a reklama će se pojaviti i na tamošnjoj TV postaji.