Gdje se najduže ostaje na poslu? Ako se pogleda prosječan broj radnih sati godišnje, na prvom mjestu među odabranim zemljama je Južna Koreja sa 2.193 sata, a slijedi Čile sa 2.068, izvještava Reuters. Britanci ostaju na poslu 1.647 sati, a Nijemci 1.408 sati godišnje, po čemu su pri samom dnu tablice (ispod je samo Nizozemska). O grčkim radnicima se u posljednje vrijeme loše pisalo, ali ispostavilo se da rade duže nego bilo tko u Europi. Sa prosjekom od 2.017 sati godišnje na trećem su mjestu u svijetu na osnovu podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Treba napomenuti da ova organizacija ima samo 34 članice – većinom razvijene zemlje – i da neke vrlo važne države kao što su Indija, Kina i Brazil, nisu među njima. Spomenuti brojevi odnose se na puno i nepuno radno vrijeme radnika i privatnih poduzetnika, uključujući i prekovremeni rad. Ako istovremeno pogledamo podatke OECD-a i Međunarodne organizacije rada (ILO) možemo uočiti neke opće i zanimljive trendove.

U azijskim zemljama se najduže radi i kod njih je najveći postotak radnika koji rade duže od 48 sati tjedno', kaže John Messenger, stručnjak ILO-a za radno vrijeme.  Koreja se izdvaja po tome što je to razvijena zemlja u kojoj se dugo radi. Obično su zemlje u razvoju poput Bangladeša, Malezije, Tajlanda i Šri Lanke one u kojima se najviše sati provodi na poslu. Ali više sati na poslu ne znači nužno i bolje obavljen posao. 'Dugo radno vrijeme obično je povezano s nižom produktivnošću po satu', dodaje Messenger.

Slika je sasvim drukčija u razvijenom svijetu, gdje broj radnih sati pada. U prošlom stoljeću se smanjio sa 3.000 godišnje početkom 20. stoljeća na manje od 1.800 na početku 21. stoljeća, a u najproduktivnijim zemljama još manje od toga. Kraće radno vrijeme djelomično je odraz većeg broja ljudi koji nemaju puno radno vrijeme. U Japanu je na primjer veliki broj radnika s nepunim radnim vremenom snizio prosjek zemlje na 1.700 radnih sati godišnje, po čemu je na sredini tablice OECD.

U razvijenim zemljama, posebno u Europi, pooštreni zakoni o radu također su smanjili radne sate. Razlika između najrazvijenijih zemalja je mala, ali je velika kad je u pitanju plaćena odsutnost. Ukupan broj dana odmora i državnih praznika u EU varira od 40 u Njemačkoj i Danskoj do 27 u Rumunjskoj, što je razlika od oko 48 posto ili dva i pol radna tjedna, prenosi Politika.