Svijet ANALIZA DRAGE PILSELA

Drugi papa, drugi Castro... Ista Kuba?

Posjet Benedikta XVI. Kubi, unatoč jasnoj osudi komunističkog sustava, kojeg je papa, onako direktno, kratko i jasno, poslao u rezalište, te unatoč apeliranju na otvaranje društva i spominjanju političkih zatvorenika, više predstavlja konsolidaciju stečenog prava i sloboda za Katoličku crkvu nego zamašnjak za toliko potrebne promjene

Za pravo vrednovanje dosega pastoralnih, ali i političkih poruka koje su se čule proteklih dana na Kubi treba znati što se dogodilo prije 14 godina, kada je Kubu posjetio pokojni Ivan Pavao II. Dok je Karol Wojtyla hrabrio Kubance da se 'ne boje' i tražio 'slobodu', 'uzajamno povjerenje', 'društvenu pravdu' i 'trajan mir', naglašavajući kako je iznimno važno 'da se Kuba sa svojim izvrsnim mogućnostima otvori svijetu, a svijet Kubi', Joseph Ratzinger, koji je politički puno oprezniji od svojega prethodnika i ima druge prioritete, naglasak je stavio na duhovna pitanja.

Doduše, papa Benedikt učinio je nekoliko važnih političkih poteza: proglasio je komunizam dotrajalim i neučinkovitim, kazao je da Kuba mora postati 'otvoreno društvo' i demantirao je nadbiskupa Havane, kardinala Jaimea Ortegu, koji je uoči papinog posjeta vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano izjavio da na Kubi nema političkih zatvorenika, spomenuvši te napaćene ljude čak u tri navrata!

No papi je pojašnjeno da dalje od toga ne smije ići, a vatikanska diplomacija je prihvatila uvjet komunističke kubanske vlasti da nikakvih kontakata s disidentima i oporbom ne smije biti, pa je Benedikt izrekao nekoliko važnih rečenica da Katolička crkva na Kubi dobije još ponešto prava u javnom životu, među inima, kako bi nastavila financirati mala poduzeća i odgajati buduće ekonomiste-katolike na koje bi se, kada se dogodi tranzicija u demokratski sistem i višestranačje, mogla osloniti buduća srednja klasa koje sada praktički nema jer je Kuba sastavljena od 90 posto siromaha i obespravljenih i deset posto privilegiranih.

184772,184758 ,184548,184492
Najpoznatiji katolički disident na Kubi: Postojimo!


U ekskluzivnoj izjavi za tportal, najpoznatiji katolički disident na Kubi, Oswaldo Payá Sardiñas (voditelj Projekta Varela, dobitnik nagrade Saharov Europskog parlamenta i više puta kandidat za Nobelovu nagradu za mir), iz svog doma u Havani, gdje mu je ponovno uključen telefon kada je papa napustio Kubu, kaže da je ponašanje Crkve zapravo sramotno jer su pristali na igru vladajućih koji su prisilno dovodili mnoštvo na mise i ulice, nikako nisu komentirali val uhićenja disidenata i oporbenjaka uoči i za vrijeme papina posjeta te su pristali da vlast odašilje idiličnu sliku društva.

'Mi smo ipak tu, mi disidenti postojimo, ima naših u zatvorima, tajna policija nas goni, željeli smo da nas papa čuje, a kardinal Ortega kaže kako mi zapravo ne postojimo', kaže nam ovaj ugledni disident.

I to bi otprilike bilo stanje: drugi je papa došao, drugi se Castro nalazi na čelu države (onaj bivši se čak ruga Benediktu pa ga u kratkom susretu pita: 'A čime se jedan papa bavi?'), no čini se da je Kuba ipak ostala ista. Payá Sardiñas će reći da je možda danas situacija čak i gora nego 1998. Naime, pred Ivanom Pavlom II. nalazio se narod koji je vjerovao u promjene, koji se nadao boljemu, dok je danas golem dio Kubanaca pod udarom propagande koja najavljuje još 'jači socijalizam'.

Bitno se promijenilo nije

Potpredsjednik Vijeća ministara i supervizor reformi koje je započela vlada Raúla Castra, Marino Murillo, kao i veleposlanik Kube pri Svetoj Stolici (koji je prijetio vatikanskim dužnosnicima nesuradnjom ukoliko papin posjet krene nepoželjnim tijekom ili pravcem), bio je odrješit u odgovoru Benediktu XVI. kada je rekao da je komunizam na Otoku propali eksperiment pa je replicirao: 'Kuba će nastaviti modernizirati svoj ekonomski model, ali politički okvir socijalističkog društva je za nas neupitna stvar.'

Ništa, naime, vlast neće izgubiti ako i Veliki petak proglasi blagdanom, (kao što je Fidel vratio Božiću blagdanski karakter), čak ni ako dopusti Crkvi da na neki način bude prisutnija u javnom životu. Uostalom, predsjednik Castro je na dočeku pape u zračnoj luci Santiago de Kuba istaknuo kako je 'Gospa ujedinila Kubance: vjernike i nevjernike', a najnormalnija je stvar danas na Kubi imati angažirane vjernike laike istodobno i aktiviste komunističkih organizacija.

Važno je jedno, dok bude braće Castro, papine poruke o novom društvu, otvorenijem, solidarnijem i pravednijem, mogu vrijediti samo za one koji ne propitkuju sustav. Jer oni koji traže slobodu, demokraciju i ljudska prava znaju da se stanje ovom novom vatikanskom akcijom bitno nije promijenilo. Dapače.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još