Svijet THE ECONOMIST

Kako se na Balkanu švercaju imigranti

  • Autor: An. S.
  • 5.3.2012 12:31:16
  • 5.3.2012 11:43:43

Imigranti su poput vode - ako se zatvori jedan prolaz, oni ubrzo pronađu drugi put. Ilegalna imigracija jedan je od najozbiljnijih problema s kojima se suočava Europska unija i na rješavanje tog problema troši se velik novac, više-manje bezuspješno

Zbog sve većeg priljeva imigranata iz Afrike, ali i Afganistana, Pakistana i Bangladeša, mnogi su protiv Šengenskog sporazuma - Europe bez granica. Jer jednom kada uđu u jednu od članica, ilegalni useljenici Europske unije mogu se kretati unutar nje manje-više nesmetano.

Rijeka Evros, koja dijeli Tursku i Grčku, glavna je ulazna točka za ilegalne imigrante na putu iz Azije u Europu. Šverceri ljudi naplaćuju prelazak preko granice 300 eura. Na grčkoj strani kratko ih uhite, ali u većini slučajeva nakon toga dobiju identifikacijsku karticu i pravo na ostanak u zemlji 30 dana. Sistem je dobro uhodan, piše Economist. Imigranti koji prijeđu Evros kod Alexandroupolisa idu na željezničku postaju u kafić Pariz gdje kontaktiraju s mladim Marokancem koji im osigurava daljnji prijevoz u neku bogatiju europsku zemlju. Cijena za put u tajnom odjeljku nekog kamina do Francuske kreće se oko 4.000 eura.

Sve popularnija ruta je preko zapadnog Balkana, od Grčke do Austrije. Cijena je nešto jeftinija nego do Francuske i prijevoz stoji 2.800 eura, navodi Economist. Posao na toj ruti obavljaju grčki, srpski, albanski, ali i marokanski kriminalci.

Samo u 2011. godini lokalna grčka policija zabilježila je oko 55.000 prelazaka preko Evrosa, a u siječnju ove godine zabilježeno je već 2.800 prelazaka. Najčešće se radi o Afganistancima, Pakistancima, Bangladešanima, Kongoancima i Alžircima.

Prije su se imigranti pokušavali brodovima prebaciti u Italiju, ali sada je to teže, pa je otvoren put preko zapadnog Balkana. Osim Austrije, ciljana zemlja je i Mađarska, jer je dio šengenskog sustava. Put vodi preko Makedonije i Srbije, ali pokušava se i drugom rutom, preko Albanije, Kosova, Crne Gore i Hrvatske. Iako je policija s europske strane naoružana najmodernijim tehnološkim pomagalima, teško je zaustaviti protok izbjeglica.

Dotoku izbjeglica na europsko tlo doprinosi i nezainteresiranost turske strane koja je tek prošle godine počela uvažavati rana upozorenja europske strane. Tako se broj prelazaka s najmanje 26.000 u 2010. godini smanjio na tek 900 prošle godine. Izgleda da su Turci odlučili promijeniti svoju politiku 'pretvaramo se da ih ne možemo vidjeti sve', navodi Economist.

Murat Celikkan, aktivist za građanska prava, kaže da je Turska preplavljena imigrantima iz Afganistana, Irana, Pakistana i, u posljednje vrijeme, Sirije pa ih se želi riješiti. 'Također ovu situaciju želi iskoristiti kao pritisak na Bruxelles s kojim su odnosi na niskoj razini u posljednje vrijeme', navodi Celikkan i dodaje da tamošnje vlasti ne vide razlog zašto bi one morale podnijeti sav teret udomljavanja imigranata.

Radoš Đurović, koji vodi srpski Centar za prihvat tražitelja azila, kaže da ih malo zaista želi ostati u Srbiji. Apliciraju za azil jer im to daje mogućnost da se odmore, dobiju medicinsku skrb i legalno kreću sve dok ne smisle kamo će i kako dalje. Najvažnije je to što dobiju identifikacijsku karticu pa mogu primiti novac preko žičanih transfera i nastaviti put dalje.

Economist piše da se s imigrantima na Balkanu igraju prebacivanja odgovornosti na drugoga. Ako ih policija uhiti u Makedoniji ili Srbiji, ponekad ih odvodi do granice pa ih pusti da idu kamo žele, samo da ne budu više njihova briga. Većini imigranata cilj je Mađarska jer iz nje lako mogu u Austriju i, zahvaljujući Schengenu, sve do Calaisa bez granične kontrole. 'Sve dok imate novca', kaže Đurović, 'možete doći bilo kamo'.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još