Standardno se tvrdi da je doba ekonomske krize, s pripadajućim pojavama egzistencijalne nesigurnosti i prekarijata, idealan teren za sve vrste populizama i oportunih političkih poteza. U tom je kontekstu dozirani ulazak Nicolasa Sarkozyja u predsjedničku kampanju skoro pa ogledni primjerak. Iako bi službenu kandidaturu, prema izvorima iz Elizejske palače, trebao najaviti oko 20. veljače, Sarkozy se već mjesecima polagano, ali uporno priprema za uzastopni mandat francuskog predsjednika
Iako mu anketni rejting zasad ne raste te mu niz poteza kritiziraju čak i unutar vlastite političke opcije, Sarkozyjeva strategija 'sveprisutnosti' ne pokazuje znakove posustajanja. Samo neki od recentnih primjera uključuju javnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je naišla na niz međunarodnih kritika, a potom su tu bili neizostavni ispadi ministra unutarnjih poslova Claudea Guéanta, koji se u posljednje dvije godine prometnuo u državnog borca numero uno protiv imigracije.
Njegova izjava da 'sve civilizacije ne vrijede jednako' te da je u protjerivanju stranaca riječ tek o 'zaštiti vlastite civilizacije' denuncirana je u većem dijelu javnosti, dok je za samog predsjednika ona tek 'zdravorazumska'. No u oba odabrana slučaja obavljeno je najvažnije: generirana je golema pažnja, a fokus francuskih medija skoro se isključivo prebacuje na domaće probleme.
Najnoviji predizborni Sarkozyjev potez insceniran je u bliskom mu dnevnom listu Le Figaro. U najkraćim crtama, predsjednik se odlučio na strogi zaokret udesno te na odlučno konzervativnu kampanju. Predstavljen prikladno kao sukus 'njegovih vrijednosti za Francusku', intervju donosi probrane misli za idući petogodišnji mandat.
Jedna od ideja vodilja novog programa jest raspisivanje referenduma za pitanja oko imigracije te oko statusa i prava nezaposlenih, koji bi morali prihvatiti prvu ponudu zaposlenja ako ne žele izgubiti pravo na naknadu. Čak i za političara koji zapravo nikad nije mogao pretendirati ni na titulu umjerenog konzervativca, novi istup označava bitno ideološko zaoštrenje. Tako se, primjerice, pitanje istospolnih brakova preskače, čak se i ne spominje civilna zajednica, a stavovi iz prošle kampanje, u kojoj se nominalno zalagao za pozitivnu diskriminaciju i reguliranu imigraciju, u međuvremenu su očito ishlapjeli.
Istina, Sarkozy je prošlu kampanju vodio (i dobio) mahom na jednom ključnom pojmu, 'sigurnost', posve u skladu s činjenicom da je uzlet na političkoj sceni osigurao upravo zahvaljujući socijalnim nemirima u pariškim predgrađima 2005. godine u kojima se svojevoljno postavio kao 'zaštitnik od nereda'. S nezahvalnom bilancom na kraju mandata, formula u kojoj se primarno igra na strah i ugroženost glasača (neovisno o tome radi li se o očuvanju 'tradicionalnih vrijednosti', o očuvanju 'nacionalnog integriteta' naspram priliva imigranata ili 'socijalnog poretka') pokazala se očito dovoljno efikasnom da je vrijedi još jednom provesti u djelo.
