Poluslužbena iranska novinska agencija Mehr izjavila je da 79 zastupnika podržava taj prijedlog. Zastupnici su pokušali isto i prošle godine, međutim imali su nekoliko glasova manje od potrebne četvrtine od ukupno 290 zastupnika.

Unatoč jedinstvenoj netrpeljivosti prema Zapadu, tenzije između Ahmadinedžadove frakcije i tvrdolinijaša odanih ajatolahu Aliju Hamneiju sve su jače.

Naime, posljednjih nekoliko mjeseci konzervativci bliski vrhovnom vjerskom vođi pokrenuli su opsežnu kampanju protiv predsjednika i njegovih saveznika, za koje vjeruju da potkopavaju Hamneijevu vlast i da tako žele umanjiti utjecaj klera u državi.

Visokopozicionirane figure u moćnoj revolucionarnoj gardi i neki od najistaknutijih klerika u zemlji koji su u prošlosti podržavali Ahmadinedžada sada se distanciraju od njega.

Oni koji ostaju u njegovom taboru susreću se s optužbama za 'čarobnjaštvo', 'devijaciju', pa čak i špijunažu, a neki predsjednički suradnici su i uhićeni.

Pitanja za Ahmadinedžada vjerojatno će se najviše ticati iranske ekonomije koja je, po mišljenju mnogih kritičara u Iranu, jako oslabila pod njegovim vodstvom, a sada je stanje zbog zapadnih sankcija još gore, i to prvenstveno za običan iranski puk.

Obični Iranci žale se da im zapadne sankcije naveliko štete, dok oni na vrhu ostaju nedodirljivi, a neki su se tom situacijom i naveliko okoristili. Naime, mnogi bogati Iranci ostvarili su ogroman profit posljednjih nekoliko tjedana kupnjom dolara po državnoj stopi da bi ih zatim prodali za gotovo dvostruko više na crnom tržištu. Neki analitičari i oporbeni političari tvrde da je Ahmadinedžad namjerno izazvao valutnu krizu da bi njegova klika na taj način mogla generirati profit.

Mediji naveliko spekuliraju kojim bi sve pitanjima iranski parlament (Medžlis) mogao zasuti Ahmadinedžada. Naravno, tražit će od njega da se obrani od niza optužbi za korupciju, s obzirom da Iran u njegovom mandatu bilježi najvišu stopu korupcije od šahove ere.

Naravno, tu je i pitanje političkih zatvorenika, jer Ahmadinedžad uporno tvrdi da nitko nije zatvoren zbog svojih političkih stavova, premda su zatvori prepuni političkih neistomišljenika, novinara koji su pisali protiv vlasti, intelektualaca i studenata koje vlast smatra prijetnjom.

Dakako, poželjno bi bilo upitati ga o vjerskima manjinama, prvenstveno sunitskim muslimanima i pripadnicima nezavisne religije bahai, čiji su vođe po zatvorima, a zabranjeno im je održavanje vjerskih ceremonija, dok su sunitske džamije uništene.

Ahmadinedžada svakako treba suočiti s pitanjem ekologije koje vlast uporno zanemaruje, kao i s upitom koliko će još takva klerikalna vlast biti održiva.

Za manje od mjesec dana, točnije 2. ožujka, u Iranu se održavaju parlamentarni izbori za koje analitičari smatraju da će biti najosjetljiviji od Revolucije 1979. godine baš zbog podjela unutar vlasti.

Politički promatrači upozoravaju da je izborni tim predsjednika Ahmadinedžada počeo financirati njegove pristaše. Radi se prvenstveno o malim izbornim jedinicama i ruralnim područjima u kojima iranski predsjednik uživa najveću potporu. Analitičari smatraju da bi ljudi tog profila mogli pomoći Ahmadinedžadu u njegovoj izbornoj utrci da kao nezavisni kandidat osvoji velik broj mjesta u parlamentu.

No i neki pripadnici iranske elitne Revolucionarne garde počeli su otvoreno kritizirati ajatolaha Alija Hamneija. Prigovaraju mu čak da nepotrebno antagonizira Zapad, što višestruko šteti Iranu.

Premda točan datum Ahmadinedžadovog sučeljavanja s Medžlisom još nije određen, nije poznato ni što će se dogoditi s Ahmadinedžadom ako ne odgovori na neko od tih pitanja, ali se spominje postupak opoziva člana vlade zbog nezakonitog ponašanja pri obavljanju funkcije.