Grupa fanatika je napala čovjeka jer su ga optuživali za promovira 'stranu kulturu' vičući mu da je 'nevjernik'. Žrtva je odlazila na sastanak s članovima obitelji noseći darove. Muslimanski imami svećenika u Tadžikistanu savjetovali su vjernike da ne slijede ruske tradicije na Božić i Novu godinu.

Malo znamo o toj srednjoazijskoj bivšoj sovjetskoj republici. Tadžikistan je predsjednička republika s velikim ovlastima predsjednika koji se bira na redovnim izborima. Predsjednik imenuje premijera. Tadžici većinska etnička skupina, govore jezikom srodnim perzijskom i dariju u Afganistanu. Za razliku od većine Iranaca po religiji su muslimani suniti (u Iranu prevladavaju šijiti). U zemlji živi i značajna uzbekistanska manjina. Broj Rusa se smanjuje zbog emigracije natrag u Rusiju.

Nakon dolaska boljševika na vlast Tadžici su isprva dobili autonomnu republiku u okviru Uzbekistana, a od 1929. svoju vlastitu saveznu republiku. Područja u kojima su živjeli Tadžici nije bilo lako razgraničiti od uzbečkih, pa su dva velika središta tadžikistanske kulture, Buhara i Samarkand, kao i oko milijun etničkih Tadžika ostali unutar Uzbekistana.

Nakon neovisnosti u zemlji je izbio građanski rat između plemenskih frakcija s navodnom podrškom Rusije i Irana. Mnogi Rusi napustili su Tadžikistan tijekom godina rata, koji je okončan potpisivanjem prekida vatre 1997. Slično drugim zemljama Središnje Azije, predsjednik Emomali Rahmon je na vlasti praktički od neovisnosti zahvaljujući ustavnim promjenama koje su mu omogućile ponavljanu kandidaturu na izborima na kojima obično pobjeđuje s velikim postotkom osvojenih glasova. Predsjednik se do 2007. prezivao Rahmonov, a tada je odlučio da odustane od ruskog nastavka -ov koji nije u duhu tadžikistanske kulture, a isto je preporučio ostalim stanovnicima.

Od tada se s vremenom na vrijeme ponavljaju napadi na Ruse i na oblike 'zapadnjačke kulture'.