Europska unija je poznata po svojoj birokratskoj potrebi da sve opiše i regulira, što zna dovesti do apsurdnih situacija bavljenja oblikom krastavaca u službenim dokumentima EU-a.

S druge strane, EU jednako precizno kao krastavce definira i ono što se smatra siromaštvom: imati primanja ispod 40 posto prosječnih smatra se teškim siromaštvom, a ako se nalazite na 60 posto prosjeka, onda ste na granici siromaštva. Ako se mjeri po tim kriterijima, kao što je to u svojoj studiji učinio Savez za blagostanje iz Njemačke, onda se dolazi do uznemirujućeg podatka da u ekonomski najsnažnijoj europskoj državi čak dvanaest milijuna ljudi živi u opasnosti od siromaštva.

Taj broj u zemlji s više od osamdeset milijuna stanovnika nije zanemariv, a još više zabrinjava to što se siromaštvo ponajviše širi u nekoć najbogatijem dijelu Njemačke. Industrijska oblast Ruhr je sa svojim rudnicima i tvornicama nekad bila motor njemačkog razvoja, dok se danas u gradovima poput Dortmunda, Duisburga i Gelsenkirchena broj onih kojima prijeti siromaštvo popeo iznad 20 posto!

'Za mnoge nema svjetla na kraju tunela. Mogući su i neredi poput onih u Londonu, jer ljudi u beznađu gube osjećaj društvene kontrole. Kada taj lonac od pet milijuna ljudi proključa, bit će ga teško smiriti', dramatično je za njemačke medije opisao situaciju u Ruhru Ulrich Schneider iz Saveza za blagostanje koji je objavio studiju.

Još jedna velika novost te studije je što skreće pažnju na činjenicu da siromaštvo u Njemačkoj više nije samo problem bivšeg komunističkog istoka države. Osim Ruhra, koji se nalazi u pokrajini Nordrhein-Westfallen, postoje i dijelovi drugih pokrajina koji su pogođeni siromaštvom. U Bavarskoj je sveukupan prosjek siromaštva 4,4 posto, no u regijama Hof i Oberpfalz broj siromašnih se penje na više od deset posto. Ipak, najgori su rezultati iz istočne pokrajine Mecklneburg-Vorpommern u kojoj pod prijetnjom siromaštva ili u njemu živi 22 posto stanovništva.

Jednako tako zabrinjava to što njemački odličan gospodarski rast ima sve manje utjecaja na izlazak ugroženog dijela stanovništva iz siromaštva, a da bi se situacija značajno popravila procjenjuje se da njemačka savezna vlada treba investirati još 20 milijardi eura godišnje u socijalne programe. Zasad takve namjere nema.