Svijet PREDVIĐANJA DAMIRA GRUBIŠE

Trebamo li strahovati od rata u Europi

S obzirom na to da je 2011. godina bila, u već ustajalom žargonu vatikanskih analitičara, 'annus terribilis', užasna godina, malo je razloga za vjerovanje da bi 2012. godina mogla biti 'annus mirabilis', čudesna godina, istim rječnikom rečeno. Ekonomska kriza će se produbiti ne budu li političke vođe Zapada pronašle čarobni ključić (za zatvaranje blagajni) i formulu za njezino zaustavljanje

No ekonomska kriza karakteristika je sjeverne hemisfere, razvijenog kapitalističkog svijeta u kojemu su vlast zauzeli novi moćnici – moćnici financijskog kapitala. Oni još uvijek drmaju ekonomskom i političkom scenom razvijenog Sjevera i, ako im se političke vođe ne suprotstave i ograniče njihovu moć, onda se može dogoditi, na dugu stazu, i izbijanje trajnih žarišta nesigurnosti i nestabilnosti, što bi imalo katastrofalne posljedice za cijeli svijet.

No, kako izgleda, sjeverna će se hemisfera baviti sama sobom, a rat između financijskih i političkih moćnika bit će unutarnja stvar 'demokratskog svijeta'. Poljski ministar financija je, ne baš bez veze, zloguko prorekao i mogućnost izbijanja europskog rata, ne riješi li se mehanizmom solidarnosti financijska i ekonomska kriza koja trenutačno uništava južni dio sjeverne hemisfere – zemlje sjevernog Mediterana. Lančana reakcija može se nezaustavljivo proširiti i na sjeverni dio hemisfere i tada će riječi poljskog ministra zvučati ne više kao katastrofično proročanstvo, već kao izraz političke dalekovidnosti.

Dakle, destabilizacija sjeverne hemisfere – Europske unije, SAD, Europe i zemalja G8 - bit će proces koji će prijetiti svjetskoj sigurnosti, ali ne baš u samoj 2012. godini, već na dužu stazu. Hoće li se opasni trend prekinuti u 2012. godini, to je ključno pitanje daljnje sigurnosti ne samo Sjevera, nego i cijelog svijeta.

Zveckanje oružjem i politički islam

Na drugom mjestu, u fokusu svjetske javnosti i u sigurnosnom smislu, najveća opasnost će i dalje dolaziti sa Bliskog i Srednjeg istoka. Na drugom mjestu bit će zveckanje oružjem Irana i moguća protuakcija Izraela i SAD-a, ukoliko Iran i dalje nastavi sa svojom politikom naoružavanja i onemogućivanja međunarodne kontrole nad svojim atomskim programom. Dođe li do izbijanja rata, stvari bi se mogle komplicirati i iznad očekivanja, a pogotovo iznad dosadašnjeg iskustva rata u Iraku i Afganistanu. Dakle, druga opasnost leži u situaciji oko Irana, a s tim je povezana i cijela situacija na Bliskom istoku.

Treće, nestabilnost koju je izazvalo arapsko proljeće završava uglavnom onako, kako su predvidjeli pesimisti: pobjedom islamističkih snaga, a ne demokratskih, građanskih i sekularnih političkih pokreta.

Formula o demokraciji kao uzoru koji predstavlja 'kraj povijesti', kako kaže Fukuyama, samo je bila fasada borbe protiv nedemokratskih režima. Kao i u Iraku, ispod površine potmulo bruji jedan novi fenomen, fenomen političkog islama koji je, paradoksalno, izazvao sam Zapad svojim nerazumijevanjem bliskoistočnog i palestinskog problema – u okviru borbe Palestinaca za svojom državom razvio se i terorizam, a Zapad nije shvatio da je to žarište iz kojeg se terorizam širi i na druga područja.

Jačanje Kine i velesila u nastajanju


Četvrti je događaj koji će obilježiti 2012. godinu daljnje jačanje Kine kao svjetske velesile u nastajanju. Hoće li to završiti samo na ekonomskoj ekspanziji, ostaje nam vidjeti. Kina igra sve veću ulogu i u mogućem spašavanju posrnulih ekonomija kapitalističkog zapada, ali su neizvjesnosti ovog procesa nesagledive. Što je svijet nestabilniji, a Zapad krhkiji (računajući tu i posustalu ekonomiju SAD i Europske unije), to će se veći apetiti probuditi u jednom dijelu kineskog političkog establišmenta koji se neće moći zadovoljiti samo ekonomskom ekspanzijom.

Tu valja pribrojiti i druge moguće velesile u nastajanju, a tu nam je nešto bliža Turska, koja je doživjela od Zapada toliko šamara da joj je značajno poljuljano samopoštovanje i ona bi se mogla okrenuti drugim prostorima i tu odigrati onu ulogu koja im pripada po ekonomskoj snazi, što će opet biti rezultat kratkovidne politike Zapada – zapadnih demokracija, Europske unije i SAD, koje ne pokazuju dovoljno razumijevanja i ne tretiraju Kinu, Tursku i Rusiju kao ozbiljne sugovornike (makar i demokratski manjkave) i time povređuju njihov ponos.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još