I EUROPA IMA SVOJE AMERIKANCE

Postaje li Njemačka zemlja koju svi vole mrziti?

29.11.2011 u 14:30

Bionic
Reading

Angela Merkel i Barack Obama bez sumnje se razilaze oko načina rješavanja krize eura, no zapravo su si sličniji nego što bi ikada mogli poželjeti. Njemačka postaje Europskoj uniji ono što je SAD ostatku svijeta – zemlja koju svi vole mrziti, jer shvaćaju da su u mnogočemu o njoj ovisni

Gola je istina – da nema Njemačke, Europska unija sasula bi se kao kula od karata. Jedina zemlja koja ima financijsku artiljeriju za spašavanje posrnule valute, preko noći se iz sramežljive, samokritične i grizodušne nacije pretvorila u gazdu koji definira način i ritam rješavanja krize eura. Die Welt se, naime, raspisao o analogiji između uloge koju SAD ima u svijetu i one koju Njemačka danas ima na prostoru Unije - imidž svemoćnog imperijalista kojeg svi zazivaju za pomoć, ali upravo svjesni financijske ovisnosti, istovremeno ga ne podnose.

Bilo da je riječ o Grčkoj, bilo o Francuskoj pa čak i Velikoj Britaniji koja ne participira izravno u valutnim tegobama kontinenta, Njemačka se iz partnera pretvara u nemilosrdnog diktatora. Komentatori na Otoku već su u nekoliko navrata pisali o 'Četvrtom Reichu' koji se pomalja u ideološkom prostoru do jučer definiranom riječju unija. 'Osnovna pretpostavka britanske argumentacije jest ta da Njemačka napokon krizom eura postiže ono što nije uspjela postići s dva svjetska rata – dominaciju nad europskim kontinentom', piše Die Welt.

Germanofobija se širi i Francuskom, gdje se populaciji čini kako Njemačka previše inzistira na par principa vezanih za stabilnost valute. Prije svega na odbacivanju svake uloge Središnje europske banke u raspletanju krize. Posljednji od sukoba na relaciji Merkel – Sarkozy upravo se dešava ovih dana oko imenovanja glavnog ekonomskog savjetnika u ključnoj financijskoj instituciji Unije. Odlazi Nijemac Jurgen Stark. Dao je ostavku zbog uvođenja programa kupnje španjolskih i talijanskih državnih obveznica ovoga ljeta. Berlin je automatski pretpostavio da će na njegovo mjesto doći njihov čovjek, no Pariz ima drugu ideju. Francuzi bi na toj ključnoj poziciji htjeli vidjeti Benoita Coeurea – glavnog kreatora francuske ekonomske vizije i drugog u hijerarhiji državne riznice.

Ironija je, nastavlja Die Welt, u tome da se antiamerikanizam, na koji su Nijemci bili ponosni u proteklom desetljeću, vraća na njihov teren, dakako u nešto drukčijoj formi. Sada je Njemačka ta koja mora igrati ulogu zlog imperijalista namećući svoja pravila igre. Situacija podsjeća na scenu iz 'Muppet showa' gdje dva starca komentiraju radnju s balkona. Ostatak Europske unije na isti način zlovoljno i ironično prati svaki njemački potez dok Angela Merkel mora donositi odluke i ispisivati nova poglavlja europske financijske fabule.

Stvar poprima patološke razmjere, jer europski partneri istovremeno očekuju rješenja iz Berlina, a čim se ona pojave, osuđena su na kritiku. Zapravo i nije tako teško pohvatati konce tog shizofrenog odnosa. Ostatak eurozone želi da Njemačka iskrca keš i da ne postavlja prekomplicirane uvjete. Naime, ako krene s uvjetima, komentatori su i više nego spremni optužiti je za imperijalistički stav.

Nijemci su mrzili činjenicu što je SAD zaslužan za njihov ekonomski procvat i razvoj demokratskog društva nakon Drugog svjetskog rata. Sada su se zatekli u identičnoj poziciji i ostatak Europe to će im teško oprostiti. Značilo bi to priznati si činjenicu da je o njoj ovisan. 'To je samo još jedan razlog za to da interesi njemačkih poreznih obveznika ne postanu žrtvom načina na koji se rješava kriza', zaključuje Die Weltov komentator.