Svijet ŠEF OSCE-A U ZAGREBU

Nova vlast silovanje treba proglasiti ratnim zločinom

Veleposlanik Jose Enrique Horcajada Schwartz, voditelj Ureda Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) u Zagrebu, u svom prvom razgovoru za hrvatske medije otkriva da je Vijeću OSCE-a preporučio zatvaranje Ureda u Zagrebu, ali uz dodatno praćenje napretka u području ratnih zločina

Koji su naglasci iz izvještaja Ureda OSCE-a u Zagrebu za 2011. godinu?

U sjedištu OSCE-a u Beču 22. studenog prezentirao sam pedesetšestorici veleposlanika OSCE-a naš godišnji izvještaj o preostala dva pitanja koja pratimo u sklopu našeg mandata: postupanje Hrvatske u područjima suđenja za ratne zločine i provedbi programa stambenog zbrinjavanja povratnika/bivših nositelja stanarskog prava. Ukratko, mogu reći da, iako hrvatskoj vlasti još uvijek preostaje adresirati i pratiti pojedina sporna pitanja vezana uz ratne zločine, to ne podrazumijeva nužno i stalnu nazočnost OSCE-a u Hrvatskoj. Dakle, moja tehnička preporuka veleposlanicima OSCE-a bila je da Vijeće može već sada razmotriti naš mandat kao u cjelini dovršen. Skrenuo sam veleposlanicima pažnju i na to da bi u preostalim pitanjima iz područja ratnih zločina mogli razmisliti o drugim mogućnostima, primjerice o podršci koju bi ODIHR, institucija OSCE-a za ljudska prava sa sjedištem u Varšavi, pružila nevladinim udrugama u Hrvatskoj koje prate suđenja za ratne zločine.

Hoće li OSCE sada okončati svoju stalnu prisutnost u Hrvatskoj ili još uvijek postoji mogućnost produljenja mandata?


Nakon prezentacije godišnjeg izvještaja, primio sam reakcije i odgovore država OSCE-a i moram vam sa zadovoljstvom reći da je u pitanju veoma široki pozitivni stav i pristup u smjeru razmatranja našeg mandata ostvarenim. Međutim, države sada vode političke rasprave o budućnosti naše prisutnosti u Hrvatskoj. Sve ukazuje na to da bismo mogli zatvoriti Ured i da će se praćenje procesa nastaviti kroz projekt ODIHR-a. Pojedine države još uvijek drže da bi Ured mogao raditi još nekoliko mjeseci u 2012. S druge strane, pojedine države vjeruju da bismo mogli u potpunosti okončati djelovanje i da nema potrebe za bilo kakvim dodatnim praćenjem. Između te dvije strane, rekao bih da postoji 95-postotna vjerojatnost da će se iznaći kompromisno rješenje: primjerice, da se Ured zatvori u prosincu, okončavajući 15-godišnju nazočnost OSCE-a u Hrvatskoj, nakon čega će biti pokrenut ODIHR-ov projekt, sa sjedištem u Varšavi, za podršku u području ratnih zločina. No još uvijek je sve moguće.

Kada će se donijeti konačna odluka? Koje nacije smatraju da bi OSCE trebao zadržati Ured u Hrvatskoj?

OSCE finalizira svoje godišnje aktivnosti i donosi odluke 6. i 7. prosinca, na Ministarskom vijeću OSCE-a u Vilniusu. Ne treba, međutim, isključiti mogućnost da se rasprava nastavi do kraja prosinca. U posljednje tri godine, kada su države raspravljale o budućnosti OSCE-ove nazočnosti u Hrvatskoj, odluke su donošene posljednjeg dana uoči Božića. No imajući u vidu inicijalne reakcije većine država, rekao bih da imamo veoma dobre šanse da u Vilniusu proslavimo puno postignuće OSCE-ovog mandata u Hrvatskoj i, sukladno tome, okončanje nazočnosti OSCE-a u Hrvatskoj kao snažan uspjeh naše organizacije, ali jednako tako i Hrvatske. Naša suradnja ostvarila je snažne rezultate na mnogim područjima i taj uspjeh bit će primjer cijeloj regiji. Što se tiče vašeg pitanja koje države smatraju da bi bilo korisno za Hrvatsku da OSCE produži svoju podršku, obično nikada ne spominjemo pojedine države. Radije, to je skupina država koje su veoma zainteresirane da vide više razvoja u području ratnih zločina.

O tužbama za genocid

Bi li nova vlast trebala povući tužbu za genocid protiv Srbije?

Nadam se da će se to jednoga dana dogoditi. To je veoma delikatno pitanje o kojemu OSCE nema službeni stav. Dvije države imaju pravo izložiti svoje pritužbe, a jedino što bi međunarodna zajednica željela jest upravo buduća pomirba. Naravno, počinitelji ratnih zločina, neovisno o etničkim pripadnostima, moraju biti privedeni kako bi se dala šansa ostvarenju pravde i obeštetile žrtve patnji. No, države u regiji moraju uložiti napor i krenuti na put pomirbe. Ako se povlačenjem tužbi za genocid ostvare potpuna pomirba i prijateljstvo, to će biti dobrodošlo sve dok radi u korist pomirbe.

Kakav razvoj? Spomenuli ste da ste i u izvješću naveli da postoji puno prostora za napredak u području ratnih zločina.


U svom izvješću identificirao sam tri stvari koje zavređuju dodatno djelovanje Hrvatske. Kao prvo i glavno pitanje, čak 387 slučajeva ratnih zločina tek trebaju biti procesuirani. Ne treba posebno napominjati da svi ti slučajevi neće biti riješeni jer svi dokazi i počinitelji neće biti dostupni; 85 posto osumnjičenika i dalje je nedostupno hrvatskom pravosuđu. Drugo pitanje koje još uvijek zahtijeva moguću pažnju OSCE-a je potreba da se verificira provedba svih veoma pozitivnih zakona u području ratnih zločina, koje je Hrvatska usvojila u posljednjih šest mjeseci, poput zakona koji omogućuje da se svi slučajevi ratnih zločina procesuiraju na četiri suda sa specijaliziranim odjelima za ratne zločine. Iako na tim odjelima već sada rade stručno osposobljeni suci i osoblje za ratne zločine, neki trebaju više osoblja i bolja sredstva, poput videosvjedočenja. Također, trebamo dodatan uvid u zajedničke timove policije i tužitelja koji će raditi na najosjetljivijim slučajevima. Nadalje, trebamo vidjeti provode li se u potpunosti neke zakonodavne promjene i nove inicijative iz 2011. Treće pitanje odnosi se na hrvatske nevladine udruge koje prate i nastavit će pratiti suđenja za ratne zločine kada više ne bude međunarodnog nadzora. Predložio sam da tri udruge – Documentu, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir iz Osijeka Osijek – i moguće s vremenom druge udruge zaslužuju daljnju podršku, osobito financijsku, za praćenje svih suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj.

OSCE je naglašavao da je politička podrška nužna kako bi se stvorila povoljna klima kako za svjedoke, tako i za suce i tužitelje. Kako ocjenjujete aktualnu političku podršku?


U posljednje tri godine uočavam da je klima za progon ratnih zločina povoljna. Sve poruke koje sam primao od hrvatskih vlasti uvijek su bile poruke koje su pomagale da se suđenjima za ratne zločine riješe sve preostale nepravde neovisno o etnicitetima. Također, državne vlasti naklonjene su suradnji pravosuđa Hrvatske i Srbije, državnih odvjetnika dviju zemalja, razmjeni dokaza i suradnji u regiji. Međutim, pretpostavljam da me pitate je li ta atmosfera sada narušena. Bilo je nekih nesretnih komentara političara nakon što je ICTY objavio presude protiv generala Gotovine i Markača. U posljednje vrijeme, vezano uz izbornu kampanju, uočili smo da je Zakon o ništetnosti usvojen na način koji neki smatraju kontroverznim. Istina je da mnoge države podržavaju taj zakon – nisu naklonjene mogućnosti da Srbija proširuje jurisdikciju izvan svojih granica – mnoge druge države također vjeruju da taj zakon u ovom određenom trenutku ne pomaže veoma dobroj koordinaciji između Hrvatske i Srbije. Vrlo dobro znate da su predsjednik RH, te državni odvjetnici obje zemlje, rekli da zakon dolazi u veoma nesretnom trenutku i može naštetiti postojećoj suradnji koja veoma dobro napreduje na tehničkoj razini pune razmjene dokaza među državama u regiji. Ovaj zakon mogao bi naštetiti ili odgoditi takvu suradnju.

Očekujete li od nove vlasti ukidanje tog zakona?

Nadam se da će se taj zakon moći uskoro ukinuti, upravo zbog izbjegavanja bilo kakvih rizika od nanošenje štete postojećoj pravosudnoj suradnji, osobito u slučajevima ratnih zločina. Zakon šalje lošu poruku o budućnosti pravosudne suradnje između Hrvatske i Srbije. Morate to analizirati iz perspektive međunarodne zajednice, koja bi željela da se države u regiji slože oko procesuiranja svih preostalih suđenja za ratne zločine neovisno o etničkoj pripadnosti počinitelja na pravedan način, tako da se postigne puna pomirba. Dakle, neovisno o ispravnosti ili neispravnosti tog zakona s pravne točke gledišta, očito je da on ne pomaže procesu pomirbe i punoj suradnji među državama u regiji.

Možete li predvidjeti dugoročne posljedice u slučaju da, suprotno anketama, HDZ ostvari izborni uspjeh i spriječi ukidanje Zakona o ništetnosti?

U slučaju izbornog uspjeha, HDZ će vjerojatno biti u velikom iskušenju da ostavi zakon na snazi – proizveli su i veoma jasan dokument s argumentacijom u korist zakona. U takvom slučaju ne mogu veoma dobro predvidjeti posljedice ili implikacije, ili pristup koji bi međunarodne organizacije mogle slijediti u budućnosti. No, potpuno sam uvjeren da će tužitelji dvaju zemalja na tehničkoj razini nastaviti s radom. Oni su profesionalci i nastavit će obavljati svoj posao. Moraju raditi na suđenjima za ratne zločine i nastavit će razmjenjivati dokaze. Pravosudni sustavi neovisni su od izvršnih sustava vlasti i osjećam da će tužitelji nastavi s radom na tehničkoj razini neovisno o komentarima ili akcijama političara.

Mrtve duše ODIHR-u

Čuli ste, vjerojatno, za procjene o 500.000 lažnih glasača na biračkim popisima. Raspolažete li ikakvim podacima o tzv. mrtvim biračima?

Vijeće OSCE-a odlučilo je 2006. da će Hrvatska može sama nastaviti raditi na izbornim pitanjima, bez potrebe za daljnjom asistencijom ili nadzorom našeg Ureda u Zagrebu. Sada, sva izborna pitanja u svim državama OSCE-a prati ODIHR. Ukoliko želite postaviti ovo pitanje njima – imate ih tu do 14. prosinca, nadgledaju izbore u Hrvatskoj kako to rade u svih 56 država OSCE-a.

Ograničena Misija OSCE-a za promatranje izbora uključuje i nadzor medija. Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?


Opet, OSCE je zatvorio svoj odjel za slobodu medija u Hrvatskoj zato što je Vijeće OSCE-a smatralo da je sloboda medija na kraju 2006. napredovala do te mjere da je Hrvatska i njezino društvo mogu sami nastaviti poboljšavati. Ukoliko iznesem bilo kakav komentar ili kritiku, mnoge države mogle bi me podsjetiti da to više nije moj posao.

Kako komentirate činjenicu da silovanje nije ratni zločin u Hrvatskoj i da žrtve javno traže pravdu i obeštećenje 20 godina nakon što su zločini počinjeni?

Veoma često, na sastancima tzv. 'platforme' svaka dva mjeseca, raspravljali smo s hrvatskim ministrima, glavnim državnim odvjetnikom, pravosudnim vlastima i policijom o obeštećenju žrtava i prirodi ratnih zločina te, naravno, i o tome da se silovanje treba smatrati ratnim zločinom. Čuli smo da postoje pravne poteškoće u adresiranju tog pitanja, a OSCE je sve ove godine poručivao da na tom području nešto mora učiniti. Tri nevladine udruge koje sam ranije spomenuo veoma intenzivno rade na tom pitanju, nastojeći u hrvatskoj javnosti istaknuti da je ovo nešto što se mora adresirati. Imam puno očekivanja u mnoštvo promjena koje bi se mogle dogoditi u 2012, s novom vlašću u Hrvatskoj koja će adresirati sva preostala pitanja u području ratnih zločina s novom snagom i energijom. I ovo bi moglo biti jedno od pitanja koja bi se mogla konačno adresirati.

OSCE stalno upozorava na probleme vezane uz program zaštite svjedoka u Hrvatskoj. Je li sustav konačno poboljšan?

Program podrške svjedocima i žrtvama poboljšana je i proširena na još tri suda. Istina je, međutim, da se sustav suočava s novim izazovima. Zbog promjena u zakonodavstvu, sva suđenja za ratne zločine prebacit će se na jedan od četiri suda sa specijaliziranim odjelima, a svjedocima postaje izazov putovati. Ranije, suđenja su se odvijala na lokacijama gdje je zločin počinjen i gdje žrtve ili svjedoci obično žive. Oni bi mogli biti neskloni putovanjima. Program će vjerojatno trebati više sredstava za pomoć svjedocima u ovom pogledu. Već smo zapazili neke nesretne primjere, upravo zbog poteškoća oko putovanja – neki svjedoci nisu se pojavili na suđenju.

Balkan Insight navodi da oko 70.000 srpskih izbjeglica koje su bile nositelji stanarskog prava u Hrvatskoj još uvijek vode sudske bitke za svoje domove.


Na kraju 2006, Vijeće OSCE-a odlučilo je da su aktivnosti i napori koje Hrvatska poduzima u području povratka izbjeglica dovoljno napredovali i zadužili su me za praćenje samo jednog pitanja – rezultata hrvatskog programa stambenog zbrinjavanja, koji podrazumijeva izgradnju i obnovu kuća za bivše nositelje stanarskog prava. Stoga, trebao bih izbjegavati spominjanje drugih područja, poput povrata imovine, što više nije u mojoj nadležnosti. Ta pitanja, međutim, još uvijek prate, primjerice, UNHCR i Delegacija EU-a u Hrvatskoj. Navedene organizacije su te koje hrvatskim vlastima za vrijeme sastanaka 'platforme' sada postavljaju upite o mogućim tekućim spornim predmetima oko povrata imovine.

S obzirom na to da ste svojedobno bili šef Ureda OSCE-a u Sisku, svjedočili ste svakodnevici u bivšem ratnom području. Slažete li se da je segregacija u tim područjima još uvijek glavni problem i koje su vaše preporuke hrvatskim vlastima u tom pogledu?

Očito je da za pomirbu treba dugo vremena, ponekad i cijela nova generacija. No moramo učiniti sve kako bismo pokušali prevladati lošu atmosferu koja još uvijek traje, slažem se, u nekim područjima Hrvatske. Postoji izvanredan posao koji se može odraditi za pomirbu, primjerice, u redovima Katoličke i Pravoslavne crkve u Hrvatskoj, a također naravno i od strane međunarodnih organizacija koje će nastaviti podsjećati da je pomirba ono za što se morate boriti. Druga stvar koja bi možda mogla pomoći cijeloj regiji je integracija u Europsku uniju. Čuo sam komentare da pomirba nikad neće biti postignuta i da se samo moram osvrnuti unatrag da bih vidio da je 400 godina povijesti u jugoistočnoj Europi bilo 400 godina borbi među etničkim zajednicama. Dakle, integracija u EU predstavlja priliku za države da prevladaju svoje razlike i ponovno postanu prijatelji.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još