Red i disciplina s čopskog kolodvora, prvog na ulazu u Ukrajinu s granice s Mađarskom, nastavlja se i na hodnicima spavaćih kola. 'Zatvarajte prozore, ne grijemo vanjski zrak', poručuje voditeljica spavaćih kola, netolerantna prema nesavjesnim amaterskim fotografima koji hvataju večernje kadrove zakarpatske ravnice.

A kakva je politička disciplina u Ukrajini; nakon što se u Kolmoku pridružio jednom kupeu, ovakvu temu započeo je Jaroslav, smeđokosi sredovječni Ukrajinac, čovjek najboljih godina za samostalnog poduzetnika.

Govorio je o Viktoru Janukoviču, aktualnom 61-godišnjem ukrajinskom predsjedniku, inženjeru mehanike rodom iz sela Jenakijevo, u jugoistočnom industrijaliziranom dijelu Ukrajine. Put od djetinjstva u siromašnoj obitelji, odrastanja u maloj kući i svakodnevnog pješačenja 19 kilometara do škole, do mjesta prvog čovjeka u zemlji, ukrašen je brojnim detaljima. Kako su ukrajinski mediji izvještavali tijekom predizborne kampanje, Januković se još kao adolescent pridružio uličnoj bandi Pivnovka, imenovanoj po lokalnoj pivovari, a ubrzo osuđen je na tri godine zatvora radi krađe i nasilja. Politički protivnici iz kruga Julije Timošenko 'nasilje' su kasnije detaljnije opisali kao napad i silovanje jedne žene.

Povodom 50-godišnjice revolucije kazna mu je skraćena na 18 godina zatvora, a po povratku kući povezao se s astronautom Georgijem Beregovojim, koji mu je olakšao povratak na školovanje. Budući da je kriminalni dosje tijekom 70-ih godina nekako nestao, Janukovič se nesmetano učlanio u mladež Komunističke partije i ubrzo zaposlio. U politici je i ranih 90-ih, 1997. postaje guverner Donetske oblasti, a već 2002. premijer. Tijekom njegova djelovanja u Donetsku teško naoružane kriminalne bande pokušale su preuzeti kontrolu nad javnim i svježe privatiziranim lokalnim industrijskim poduzećima, a ubijen je zamjenik guvernera Oleksandr Momot.

Krajem desetljeća približio se bivšem predsjedniku Leonidu Kučmi, s kojim je dijelio različite ciljeve. Nakon više godina u javnost je procurio zapis njihova telefonskog razgovora iz 1999. godine o slučaju Salov i pritisku na suce u Donetsku tijekom tadašnjih predsjedničkih izbora. Nakon toga odvjetnik Serhiy Salov, pristaša predsjedničkog kandidata Oleksandra Moroza, osuđen je na pet godina zatvora zbog 'utjecaja na rezultate predsjedničkih izbora'. Pet godina kasnije Europski sud za ljudska prava odlučio je da Salov nije u primjerenom roku priveden na sud i da mu nije bilo omogućeno pravo na informacije.

Nakon pobjede nad Timošenko na predsjedničkim izborima lani u veljači, na novinarsko pitanje da li se promijenio obzirom da je ranije bio povezivan s korupcijom, Janukovič se pozvao na potporu javnosti. 'Tako misli ukrajinski narod koji je za mene glasao. Glasali su za promjenu koju nudim.'

Jaroslav ne vjeruje svom predsjedniku. 'Kako se mijenja čovjek koji je krao? Krao šapku (kapu)', kaže Jaroslav, uvjeren da je sudski proces protiv Julije Timošenko, započet tri mjeseca nakon izbora, zapravo politička osveta njena najvećeg suparnika, Janukoviča. Potvrđuje to i brzina jer je već sredinom listopada ove godine kijevski sud Timošenkovoj izrekao kaznu od sedam godina zatvora radi zloupotrebe položaja pri ugovaranju kupovine plina od ruskog Gazproma za vrijeme njena predsjedavanja vladom. Nakon presude, Europska komisija poručila je da će se pregovori o udruživanju EU i Ukrajine u bescarinsku zonu nastaviti tek nakon oslobađanja Timošenko.

Međutim, ukrajinski tužitelji već 20. listopada najavili su novi proces, zapravo obnovljeni, ovaj puta zbog krađe državnog budžeta za oko 3,1 milijun dolara i utaje 2,5 milijuna dolara poreza.

Saslušavši presudu, Timošenko je na sudu izjavila da javnost zna da je ne izriče sudac, nego predsjednik Janukovič, a u to su uvjereni i prosvjednici na ulici Krešćatik. Dvadesetak šatora u dvostrukom redu postavili su na nogostup Krešćatika i tamo danima žive u znak potpore bivšoj šefici države. U šatoru s natpisom 'Štab' tri žene i muškarac nešto se dogovaraju uz plastične čaše toplog čaja. Ispred svakog šatora nalaze se prijenosni stolići s nekom mješavinom propagandnog materijala i suvenira. Odštampan je jednolisni kalendar s fotomontiranim likom Timošenko u viteškoj uniformi, poput domaće verzije Ivane Orleanske, s mačem i štitom i prepoznatljivom plavokosom frizurom na glavi.

Slojevito obučeni prosvjednici iz šatora zure u prolaznike, koji ulaze u dvorište njihovih uličnih nastambi i fotografiraju se turistički pored bezbrojnih fotografija nacionalne junakinje, u blizini zgrade gradske vijećnice, u najvažnijoj kijevskoj ulici Krešćatik. Trgovina pored, u nizu najpoznatijih svjetskih modnih marki, par cipela prodaje po cijeni od 200 eura, iznos prosječne ukrajinske plaće.

Ravno godinu dana Ukrajinu dijeli od parlamentarnih izbora u listopadu 2012. godine, ali stranke su već na ulici. Nedaleko šatorskog sela pokreta Timošenko, protiv nacionalizma prosvjeduju komunisti. Pred spomenikom Lenjinu, obučeni u tamne štofane kapute, s istaknutim petokrakama, članovi Komunističke partije na transparentima nose poruke 'Fašizam ne prolazi'.

Ali, prolazi barem kod dijela ekstremistički nastrojenih Ukrajinaca, koji su istovremeno sa zastavama u rukama paradirali na potezu od katedrale Svete Sofije do crkve Svetog Mihaela. U zvoniku svetog Mihaela crkveni birokrate smireno su turistima naplaćivali osam grivnji (oko pet kuna) pogled s tornja, a oko dvjesto pripadnika ultranacionalističke stranke okupljalo se na svirci u znak slave Stepanu Banderi, zločincu iz Drugog svjetskog rata. Početkom godine predsjednik Janukovič povukao je nagradu Heroj Ukrajine koju je Banderi, posmrtno dodijelio bivši predsjednik Viktor Juščenko. Veličanje Bandere, kojeg je KGB morao ubiti 1959. godine jer je surađivao sa zapadnim tajnim službama, Ukrajinski zakoni očito dozvoljavaju, pa je tako šačica od dvjestotinjak njegovih simpatizera zauzela jedan od središnjih trgova 3,5 milijunskog Kijeva i koncertom slavila njegova postignuća.

Najbolje je ipak prolaznicima na Krešćatiku, u nedjelju dopodne, na uličnom karaoke-natjecanju. Lokalna televizija svake nedjelje omogućava ljudima da pokažu pjevačke talente sugrađanima i turistima. Na tom natjecanju nema posrednika ni žirija. Javnost daje kandidate i javnost bira pobjednika. Uspjeh ovisi o talentu, iskrenosti nastupa pred narodom i simpatičnosti. Svakog tjedna, pobjednika s najviše osvojenih aplauza nagrađuje nastupom na televiziji i kupon bonom u nekoj trgovini. Ovi izbori traju već godinama.