Svijet 11 PUTA GORE OD ITALIJE

Američko zanemarivanje djece sve brutalnije

Možda su ponosni na svoju tradiciju minimalnog uplitanja države u život pojedinca, no SAD upravo zahvaljujući tome stravično pada na ispitu zaštite najnezaštićenije populacije – djece. U proteklih 10 godina 20.000 umrlo je od obiteljskog zlostavljanja i zanemarivanja. Trend je uslijed proračunskih rezova sve gori

Drugim riječima, zbog obiteljskog zlostavljanja umrlo je četiri puta više sjevernoameričke djece mlađe od četiri godine u posljednjih deset godina nego vojnika SAD-a u Iraku i Afganistanu, piše BBC. Malo se o tome zna jer se činjenica očito ne može politički eksploatirati uz podizanje zastave. To će reći, umire ih tri puta više nego Kanadi ili 11 puta više nego u Italiji. I dok milijuni trpe zanemarivanje i kućno nasilje, Michael Petit iz organizacije Every Child Matters pita se zašto je tomu tako.

Nekoliko je faktora – tinejdžerska trudnoća, loša edukacija, ispadanje mase klinaca iz školskog kurikuluma, maloljetni kriminal ili siromaštvo, no većina njih upućuje na dublji ideološki problem: ideja da država ima tek minimalno sudjelovati u društvenom životu. Primjer: država Teksas ponosi se najnižim porezima i smještanjem državnih servisa na sigurnu udaljenost. Rezultat: imaju plaće u visini nacionalnog prosjeka premda izdvajaju daleko manje u blagajnu lokalnih vlasti. No ne znamo koliko su ponosni na činjenicu da imaju katastrofalno loše prolazno vrijeme što se tiče zaštite djece i dojenčadi.

Država Vermont pak ubire visoki porez od svojih građana i javni su servisi prisutniji. Rezultat: postoji dvostruko manja šansa da đak izleti iz škole, četverostruko manja šansa da netko bude neosiguran ili završi u pritvoru. Dojenčad i mala djeca u Teksasu imaju dva puta veću šansu umrijeti od kućnog zlostavljanja i nehaja.

Jasno, države koje ubiru manje poreze i generalno se klone javne sfere nemaju razvijenu sigurnosnu mrežu. Djeca rođena u obiteljima koje za njih nisu spremne, izravno trpe svu obiteljsku patologiju, bez ikakve alternative. Tinejdžerski roditelji i sami su nerijetko ispali iz sustava – škole, posla – na rubu siromaštva ili upleteni u kriminal.

Problem potencira i nova proračunska politika koja nastoji suzbiti neodrživi deficit te iz socijalnih programa netragom nestaju milijarde dolara kao da ne postoje kriteriji o prioritetima. 'Djeca nisu srušila američku ekonomiju. Moralno je nedopustivo i gospodarski kratkovidno primorati ih da plaćaju za njezin popravak', piše Michael Petit.

Zaključak je doduše dugoročan - sve će više djece uslijed obiteljskog zlostavljanja završiti tragično. Jednostavno okriviti pogubljene roditelje ili preopterećene socijalne radnike odgađanje je fundamentalnijih i obuhvatnijih promjena, kaže na kraju autor.

Nažalost, što su problemi dublje i šire postavljeni, to će ih politika duže rješavati.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još