UTRKA ZA ELIZEJSKU PALAČU

Čime Hollande može nadvisiti Sarkozya?

18.10.2011 u 08:41

Bionic
Reading

Drugi krug izbora za predsjedničkog kandidata Socijalistička stranke ipak nije donio velika očekivanja. François Hollande odnio je pobjedu pred Martine Aubry s veoma uvjerljivih 57 posto glasova. Tako uvjerljiva pobjeda doduše nije se dala naslutiti na početku samih izbora za jednog od 'tiših' kandidata, no sada je mnogo važnije primijetiti da su francuski socijalisti, inače notorni po manjku kohezije, uspjeli dogurati do statusa službenog kandidata bez pretjeranih potresa u vlastitim redovima. To bi im pred izbore, u kojima im i ankete i loš rejting Sarkozya daju prednost, moglo odigrati bitnu stratešku ulogu

'Trezven', 'miran', 'povučen', 'promišljen', pa čak i 'začuđujuće normalan', samo su neki od pridjeva kojima su francuski i međunarodni mediji nastojali sažeti profil Françoisa Hollandea nakon što je potvrđena njegova kandidatura.

Rođen u Rouenu u dobrostojećoj građanskoj obitelji, diplomirao je na visokim školama poput ENA i Institut des Sciences Politiques s kojih se već tradicionalno biraju skoro svi francuski visoki dužnosnici. No Hollande, iako već dugo u samom vrhu Socijalističke stranke te unatoč tome što je u kampanjama Mitteranda i Jospina odigrao uloge stratega, zapravo nema previše političkog iskustva, posebice ne na visokoj razini. Itekako svjestan manjka iskustva, sam je počeo lucidno isticati kako ni u jednoj lijevoj vladi nije bio ministar.

Trezvenost Hollandea su njegovi simpatizeri interpretirali kao nužnu uvertiru za potencijalni mandat u kojem francuski narod čeka povećanje poreza i obračunavanje s financijskom krizom, zbog čeka se u dosadašnjem tijeku kampanje najmanje govorilo o novoj fiskalnoj reformi, koju je skoro nemoguće upakirati u standardno poletne predizborne parole.

No čak i njegovi najgorljiviji pobornici moraju priznati da je uspon Hollandea na mjesto predsjedničkog kandidata stranke koja trenutno uživa veliku popularnost u anketama snažno vezan prije svega uz pad Dominiquea Strauss-Kahna, koji se mjesecima prije seksualne afere s njujorškom sobaricom i prije službenih kandidatura spominjao kao najjači kandidat socijalista.

Jedna od osobina koja mu se u većoj ili manjoj mjeri redovito pripisivala, a koju je posebice isticala njegova konkurentica Martine Aubry, jest neodlučnost i izvjesna mekoća. Protivnici iz UMP-a su se odmah dosjetili pamtljivog termina 'mlohave ljevice', dok suprotna strana govori o ličnosti vičnoj pronalaženju kompromisa, čak i u naizgled bezizlaznim situacijama, te se priklanja terminu 'realističke ljevice'.

No zato je strpljivost jedna od karakteristika koja je Hollandea dovela do današnje pozicije kandidata, iako je prije toga propustio niz prilika tako što ga više rangirani dužnosnici nisu postavili na ministarske dužnosti, a i propustio je kandidaturu na prošlim izborima pred Ségolène Royal, bivšom partnericom s kojom ima četvoro djece, koja je na koncu izgubila od Sarkozya.

U neizbježnom pitanju imidža, Hollande se nameće kao čisti antipod razmetljivom Sarkozyu. Odmjeren u javnim nastupima, bez ikakvih ambicija za statusnim simbolima, Hollande bi, u slučaju da bude izabran, trebao francuski politički život riješiti jedne agresivne doze 'bling-blinga', od koje se aktualni predsjednik nikako ne uspijeva odlijepiti.

U političkoj utrci, koje se danas sve više svode na marketinšku umješnost, plitke verbalne doskočice i uvijek varljiva pitanja imidža, Hollande se dosad pokazao začuđujuće fokusiran i konzekventan u svojim uvjerenjima, bilo da se radi o europskom ustavu bilo o strogom odbijanju ekstremističkih stavova. Koliko će dotičnu kvalitetu uspjeti održati, možda je čak i manje bitno pitanje od onog je li dotična kvaliteta, u paru s manjkom karizme, kriterij na temelju kojeg suvremeni birači u konačnici išta odlučuju.