Stotine prosvjednika okružile su Naomi Klein u parku Liberty Plaza na njujorškom Mahnattanu, gdje je zabranjeno korištenje mikrofona i ozvučenja, kako bi čuli riječi podrške ugledne kanadske aktivistkinje.

Snažnim glasom Klein je pozvala prosvjednike da ostanu čvrsti i izgrade institucionalnu strukturu.

'Princip horizontalne demokracije je sjajan, no on je ujedno i kompatibilan s marljivom izgradnjom struktura i institucija koje će biti dovoljno čvrste da izdrže predstojeće oluje. Duboko vjerujem da će se to dogoditi', poručila je Klein.

'Zašto nam je trebalo tako dugo?'

Upozorila je da pripadnici jednog postotka najbogatijih vole krize, pa su razdoblja poput ovoga, kada su ljudi uspaničeni i očajni, idealna za provedbu njihovih želja: privatizacije obrazovanja i socijalne skrbi, rezanja javnih usluga i uklanjanja posljednjih prepreka za uspostavu totalne korporativne moći. U jeku ekonomske krize, upravo to događa se širom svijeta, dijagnosticirala je Klein.

Taktiku elita može blokirati samo jedna, srećom velika 'stvar' - 99 posto stanovništva, koje izlazi na ulice kako bi im poručilo da neće snositi troškove njihove krize.

'Dok se televizijski analitičari pitaju zašto ljudi prosvjeduju, ostatak svijeta pita se zašto nam je trebalo toliko dugo', poručila je Klein.

Puštanje korijenja

Prema njezinom viđenju, za razliku od antiglobalizacijskih prosvjeda, započetih u Seattleu 1999, čije su mete bili summiti Svjetske trgovinske organizacije, Međunarodnog monetarnog fonda i G8 i koji su trajali svega po nekoliko dana, pokret Occupy Wall Street odabrao je stalnu metu i nema 'rok trajanja'.

'To je mudro. Samo kada negdje ostanete, možete pustiti korijenje', zaključila je Klein, hvaleći prosvjednike koji su se zavjetovali na nenasilje i time odbili gladnim medijima pružiti slike razbijenih stakala i uličnih obračuna. Upravo ta velika disciplina rezultirala medijskim izvještajima o 'sramotnoj i ničim izazvanoj policijskoj brutalnosti'.

'U ovoj velikoj borbi, nije važno koju odjeću nosimo, stišćemo li šake ili pokazujemo simbole mira, možemo li prevesti snove o boljem svijetu na medijski jezik. Važna je hrabrost, moralni kompas i način na koji se odnosimo jedni prema drugima'.

Pokret s kraja 90-ih nije se održao jer se pojavio vrhuncu ekonomskog buma, kada je nezaposlenost bila niska, a mediji opijeni laganim zaradama.

'Deset godina kasnije, nema više bogatih zemalja, ostali su samo bogati pojedinci. Ljudi koji su se obogatili pljačkajući javno bogatstvo i iscrpljujući prirodne resurse širom svijeta'.

Bitka sa strahom

Stvar je u tome, rezimira Klein, da danas svatko može uvidjeti da je sustav duboko nepravedan i van kontrole: činjenice su toliko očigledne da je daleko lakše povezati se s javnošću i izgraditi pokret nego što je to bilo 1999.

Upozorava da je otvorena bitka s najmoćnijim ekonomskim i političkim silama na planeti, te će s jačanjem pokreta jačati i strah.

'Uvijek budite svjesni da će se pojaviti iskušenja da se okrenemo lakšim metama - kao što je, recimo, osoba koja sada sjedi pokraj vas. Nemojte se predati takvom iskušenju. Ne kažem da ne kritizirate jedan drugoga kada vam nešto smeta. Ali ovoga puta, odnosimo se međusobno kao da planiramo raditi zajedno mnogih predstojećih godina – toliko je zahtjevan zadatak koji stoji pred nama', poručila je Klein, dodajući da se prema ovom 'prekrasnom pokretu trebamo odnositi kao da je najvažnija stvar na svijetu, jer on to uistinu i jest'.