Svijet PROSVJEDI NA WALL STREETU

Socijalistička partija Amerike u usponu

Iako danas u američkoj politici dominiraju samo dvije stranke, republikanci i demokrati, višestoljetna povijest Sjedinjenih Američkih Država nije bila tako politički bipolarna kako se iz aktualne situacije može zaključiti. Doduše, mainstream američke politike se većinom odvijao u sukobu dvije dominantne političke struje, no bilo je mnogo manje ili više uspješnih pokušaja da se etabliraju i treća i četvrta opcija

Jedan od takvih pokušaja bila je i Socijalistička partija Amerike, osnovana 1901. godine spajanjem tada tri godine stare Socijaldemokratske partije i jedne frakcije Socijalističke radničke partije, inače druge najstarije socijalističke stranke na svijetu.

Socijalistička radnička partija osnovana je još 1876. godine, ali je kroz prva desetljeća svojeg djelovanja bila na velikom udaru moćnih snaga tadašnjeg režima te oslabljena unutarnjim svađama i frakcijskim borbama. Stoga je osnivanje Socijalističke partije Amerike bio prijeloman trenutak, jer je ona zauzela koherentne političke stavove, ali i proizvela neke karizmatične i važne političke lidere, ponajviše Eugenea V. Debsa.

Događaji u protekla dva tjedna iz New Yorka pokazuju da američki socijalisti mogu odigrati ključnu ulogu na lokalnom nivou. Naime, okupacija Wall Streeta je prvih dana preživjela baš zahvaljujući njihovom angažmanu, koji je bio presudan da prosvjednici izdrže početnu medijsku blokadu i sve veću policijsku brutalnost. Na službenoj stranici Socijalističke partije SAD-a može se saznati kako stranku danas vodi muško-ženski dvojac Billy Whatron i Andrea Pason. Wharton je autor odličnog komentara iz 2009. godine, naslovljenog 'Obama nije socijalist, ja bih to inače znao' objavljenog u Washington Postu.

U njemu Wharton taksativno obara sve republikanske histerične mitove o Baracku Obami kao uvodu u sovjetski komunizam te zaključuje da Obama čak nije ni liberal, nego 'demokrat krupnog kapitala'. Ako se u međuvremenu išta pokazalo točnim, onda je to ta Whartonova konstatacija, što i jest potaknulo ljude na okupaciju Wall Streeta.

Danas se Socijalistička partija SAD-a zalaže za 'radikalnu demokraciju koja omogućava ljudima da kontroliraju vlastite živote' te društvo koje bi bilo 'bez rasizma, klasa, a feminističko i socijalističko', 'društvo u kojem ljudi surađuju na poslu, kod kuće i u zajednici'. Suvremeni američki socijalisti poručuju da je za njih socijalizam 'novi društveni i ekonomski poredak, u kojem radnici i potrošači kontroliraju proizvodnju, a stanovnici jedne zajednice kontroliraju svoja susjedstva, škole i domove'.

Stranka izdaje i svoj časopis The Socialist te je aktivna i na Twitteru.

Socijalistička partija Amerike osnovana je 1901. godine spajanjem tada tri godine stare Socijaldemokratske partije i jedne frakcije Socijalističke radničke partije, inače druge najstarije socijalističke stranke na svijetu. Socijalistička radnička partija osnovana je još 1876. godine, ali je kroz prva desetljeća svojeg djelovanja bila na velikom udaru moćnih snaga tadašnjeg režima te oslabljena unutarnjim svađama i frakcijskim borbama. Stoga je osnivanje Socijalističke partije Amerike bio prijeloman trenutak, jer je ona zauzela koherentne političke stavove, ali i proizvela neke karizmatične i važne političke lidere, ponajviše Eugenea V. Debsa.

Debs je rođen 1855. u saveznoj državi Indiani, napustio je školu s 14 godina i radio na nizu loše plaćenih poslova, ponajviše na željeznici. Tamo se uključio u osnivanje sindikata, što ga je s vremenom sve više radikaliziralo i zainteresiralo za praktičnu politiku. Njegov prvi veliki sindikalni uspjeh dogodio se 1893. godine, kada je organizirao jedan od prvih američkih industrijskih sindikata, Američki željeznički sindikat (URA), koji je godinu dana kasnije u natezanju s upravom Great Northern Railway izborio pristanak na većinu svojih zahtjeva. Nije dugo trebalo čekati da se tadašnja korporativna Amerika svom snagom obruši na Debsa.

Tijekom štrajka u Pullman Palace Car Company, tvrtki koja je gradila vagone, Američki željeznički sindikat je iz solidarnosti odbijao raditi na vlakovima koji su se sastojali od Pullmanovih vagona, uključujući i one u vlasništvu Američke pošte. Uskoro je 80 tisuća željezničkih radnika bojkotiralo Pullmanove vagone, a New York Times je u svojem redakcijskom komentaru od 9. srpnja 1894. Eugenea Debsa prozvao 'kriminalcem koji je na slobodi, neprijateljem ljudske rase'.

Tada se umiješala i američka vlada, optužujući Debsa da štrajkom onemogućava distribuciju pošte, pa je tadašnji predsjednik Grover Cleveland na štrajkaše poslao i vojsku! Rezultat je bio 13 ubijenih radnika, Eugene Debs u zatvoru i krah cijelog štrajka.

Iako je Debsa pred sudom branio tada najugledniji američki odvjetnik Clarence Darrow, sindikalni vođa je osuđen na godinu dana zbog nepoštivanje predsjednikove uredbe o prekidu štrajka. Ta se godina zatvora pokazala prekretnicom, s obzirom da Eugene Debs na slobodu izlazi kao vatreni socijalist. Kandidirao se na predsjedničkim izborima 1904, 1908, 1912. i 1920. godine, s time da je najviše glasova dobio posljednji put, kada se natjecao – iz zatvora!

Američki socijalisti, osim što su čvrsto zastupali osnovna radnička prava, uvijek su imali snažnu pacifističku i antimilitarističku crtu u svojoj politici, što ih je također konstantno dovodilo u sukob s prevladavajućom političkom paradigmom. Vrhunac tog sukoba se dogodio tijekom Prvog svjetskog rata, u koji su SAD ušle tek 1917. Iste godine izglasan je i kontroverzni zakon Espionage Act, koji je zabranjivao bilo kakvo agitiranje protiv američkog ulaska u rat i koji se i danas smatra kontroverznim zbog ograničavanja slobode govora.

Eugene Debs se, naravno, nije dao samo tako ušutkati te je održao nekoliko govora protiv rata i tadašnjeg predsjednika Woodrowa Wilsona. Debs je uhapšen 30. lipnja 1918, na suđenju je održao danas legendardno dvosatno izlaganje u vlastitu obranu, ali je osuđen na deset godina zatvora. Iz zatvora se posljednji put natjecao u utrci za američkog predsjednika, a pomilovao ga je Wilsonov nasljednik, Warren Harding 1921. No drugi boravak u zatvoru je Debsa slomio te je posljednje godine svojeg života proveo u sanatoriju u Illinoisu, gdje je i umro 1926.

Mračna politička sudbina Eugenea Debsa zapravo je najbolja ilustracija kako socijalizam u Americi nikad nije dobio pravu šansu te da se u borbi protiv socijalista, sindikalista, ljudskopravaških aktivista i anarhista nikad nije prezalo upotrijebiti najbrutalniju silu. O svemu tome, kao i o svim drugim društvenim skupinama koje je američki establišment kroz svoju cijelu povijest ugnjetavao, najbolje je pisao povjesničar Howard Zinn, čija se 'Narodna povijest Sjedinjenih Država' iz 1980. smatra historiografskim klasikom. Jedno poglavlje je posebno posvećeno američkim socijalistima, koji se nakon smrti Eugenea Debsa nikad nisu uspjeli oporaviti.

Sigurno nije bilo od pomoći ni to što su se međusobno stalno svađali, pa je Socijalistička partija doživjela nekoliko cijepanja, unutarnjih pobuna, kratkotrajnih pomirenja i ujedinjenja raznih frakcija, sve vrijeme tonući u političku opskurnost. Izvanjske okolnosti, poput staljinizma u SSSR-u i Hladnog rata, također nisu išle na ruku američkim socijalistima.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još