Svijet NAJPOZNATIJA EKOLOŠKA ORGANIZACIJA

Rainbow Warrior slavi 40 godina

Tehnika smirivanja agresivne mase, između ostaloga, traži izdvajanje i obračunavanje s najglasnijim pojedincem. Kada najjači, vođa, ušuti, svi slabiji polako će se povući. Dvadesetak mirovnjaka početkom 1970. u Vancouveru odabralo je stoga američku vojsku i nuklearne pokuse na sjeveru Aljaske za početak svoje dugotrajne kampanje protiv uništavanja planeta Zemlje

Kao i ostalih 150 tisuća američkih emigranata, dezertera i protivnika klanja u Vijetnamu, koji su se tih dana pred mobilizacijom sklonili na jug Kanade, ova grupa znanstvenika, novinara, studenata, aktivista različitih profila i zanimanja, željela je zaustaviti rat. Prije četrdeset godina javnost još nije znala mnogo o zagađivanju oceana, sječi tropskih prašuma ili odumiranju vrsta, pa su njihove ekološke poruke na uličnim transparentima bile zanimljiva novost.

Bob Hunter, kolumnist Vancouver Suna, u rujnu 1969. napisao je da će SAD 'odigrati ruski rulet s nuklearnim pištoljem prislonjenim na glavu svijeta'. Istraživao je mogućnost uzrokovanja potresa i plimnog vala detoniranjem nuklearnih bombi na otočiću Amchitka na sjeveru Aljaske i o tome objavljivao tekstove. Američke vlasti objavile su kako će na Amchitku baciti nuklearnu bombu 'Milrow' od jednog megatona, što je bio samo nastavak ranijih nuklearnih pokusa. Na jednom od prosvjeda pred američkim konzulatom u Vancouveru sloganom 'Ne pravite val' Bob i Zoe Hunter sreli su se s Irvingom Stoweom, Bobom Cummingsom, Lilleom d’Easum, Paulom Watsonom, Benom Metcalfeom, Rodom Mariningom, Paulom i Lindom Spong i drugima, koji su kasnije činili užu ekipu novoosnovanog Greenpeacea.

Preko dvije tisuće prosvjednika početkom listopada 1969. blokiralo je autocestu prema kanadsko-američkoj granici protiveći se eksploziji koja je te noći uzrokovala potres jačine 6,9 Richtera. Budući da je američko Ministarstvo obrane već sljedećeg mjeseca najavilo novu, pet puta jaču, atomsku bombu na Amchitki, ali za jesen 1971. godine, aktivisti su imali vremena pripremiti radikalniju akciju.

Prema pisanju Rexa Weylera, Greenpeaceova kroničara, osnivača i istaknutog člana, mirovnjake se dojmilo putovanje kvekerskog brodića Golden Rule, kojim se 1958. četveročlana posada otisnula u prosvjed protiv detoniranja američkih nuklearnih bombi u južnom Tihom oceanu. Dolazak na mjesto eksplozije bombe nenasilan je otpor, upečatljivija akcija nego ulični prosvjed, jer pokazuje ideološku upornost aktivista. Pored toga, čovjek postaje svjedok događaja o kojem kasnije kompetentno može govoriti javnosti. Osnivači Greenpeacea kao metode svog djelovanja zato su odabrali nenasilnu direktnu akciju, pasivan otpor i, pod utjecajem kvekerske tradicije, 'svjedočenje'.

Kasnije, Bob Hunter i Patrick Moore još su razradili teoretsku bazu za aktivizam i napisali 'Deklaraciju o međuovisnosti', koja navodi tri zakona - o međuovisnosti, stabilnosti povezanoj s raznolikosti i granicama rasta. Prema toj deklaraciji, svi oblici života međusobno su ovisni, stabilnost ekosustava ovisi o njegovoj kompleksnosti, pa je bioraznolikiji sustav stabilniji od onog s manje vrsta te da su svi resursi – voda, hrana, zrak, minerali – potrošivi, pa zato postoje granice rasta.

Prije plovidbe na Amchitku prvo su morali kupiti brod, a novac su počeli prikupljati prodajom bedževa. Na nekom sastanku Irving Stowe, svestrani bradati odvjetnik, predložio je 'Peace' kao ime nove organizacije, a Bill Darnell na to je dodao 'neka bude Green Peace'. U veljači 1970. Vancouver Sun najavio je pothvat broda Greenpeace, što je prvi put da se, iz nekog razloga, upotrijebio ovaj naziv kao jedna riječ. Organizirali su dobrotvorni rock koncert i prodajom ulaznica prikupili 7.000 dolara, a do jeseni 1971. priloge su dodali ekološka organizacija Sierra Club i kvekerski klubovi iz SAD-a, pa je posada imala dovoljno novca za brod i isplovila 15. rujna te godine.

Tijekom putovanja Hunter je proučavao knjigu 'Ratnici duge' (Warriors of the Rainbow), iz koje mu se osobito dojmila priča 'Povratak indijanskog duha' u kojoj 12-godišnjem dječaku prabaka priča kako će se jednog dana ljudi svih rasa ujediniti protiv uništenja Zemlje. Obalna straža zaustavila ih je kod otoka Akutan zbog carinskog prekršaja, a 18 carinika potpisalo je dokument kojim podržavaju prosvjed protiv bombe.

Brod nikada nije stigao do Amchitke, ali SAD su nakon niza prosvjeda odustale od novih atomskih bombi na tom području. Prema indijanskoj priči, najpoznatiji Greenpeaceov brod danas nosi ime Rainbow Warrior, svjedoči o ubijanju kitova, izvozu otrovnog otpada u siromašne zemlje, zagađivanju oceana, sječi prašuma i razglašava poruku o prljavim poslovima na kojima netko zarađuje.

Greenpeace danas ima podružnice u 40 zemalja svijeta i preko dva i pol milijuna privatnih donatora, koji omogućavaju nezavisnost organizacije, od financiranja iz vladinih i korporativnih fondova. Zahvaljujući iskrenom odnosu prema medijima te suradnji sa znanstvenim sektorom i srodnim organizacijama, za svoje ciljeve imaju podršku široke javnosti kao i brojnih znanstvenika, političara, gospodarstvenika i javnih ličnosti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još