KANCELARSKE AMBICIJE

Tko su nasljednici Angele Merkel?

18.09.2011 u 09:00

Bionic
Reading

Čelna pozicija Angele Merkel, zbog krize eura i svađa u vladajućoj koaliciji, postaje sve upitnija, pa njemački mediji uvelike špekuliraju kako će izgledati CDU nakon Merkel. Najviše šanse za vodeću poziciju u stranci, što znači i moguće kancelarsko mjesto, ima troje aktualnih ministara – unutarnjih poslova, ekologije i rada

Sljedeći parlamentarni izbori u Njemačkoj su na rasporedu tek 2013. godine i vlada kancelarke Angele Merkel je tek odradila nešto više od pola mandata, ali se u njemačkim medijima ne prestaje pisati o tome hoće li demokršćani opet poslati Merkel u izbornu utrku. CDU je trenutačno duboko frustrirana stranka, i to iz više razloga: konzervativnom krilu se ne sviđa liberalna društvena politika Merkeličine vlade, Europejci iz stranke su zabrinuti zbog njene neodlučnosti kada je riječ o spašavanju eura, a svima zajedno na živce idu Liberali (FDP), manji koalicijski partner koji ide iz poraza u poraz, što ni novi, mladi šef stranke Phillip Roesler nije uspio zaustaviti.

Kriza eura i prijeteći bankrot Grčke proteklih su dana još jednom pokazali da u crno-žutoj koaliciji vlada popriličan kaos. S jedne strane je tu ruinirani FDP, koji je već mjesecima u svim anketama ispod izbornog praga, pa se čini da se novi predsjednik stranke Roesler odlučio za pozu euroskeptika, s obzirom na to da su Nijemci prilično frustrirani zbog činjenice da bi njihov novac trebao spašavati Grke. Roesler je tako objavio komentar u konzervativnom Die Weltu, u kojem piše i o mogućnosti grčkog bankrota – što svakako pridonosi tome da se isti doista i dogodi. Uskoro su se čuli i glasovi iz bavarskog CSU-a, sestrinske stranke Merkeličina CDU-a, o tome kako bi Grčka možda trebala napustiti eurozonu. Ukratko, Merkel je u situaciji da njeni koalicijski partneri govore suprotno od službene politike vlade, što se, pak, tumači kao još jedan znak da kancelarka nije u stanju voditi kad je to najpotrebnije.

Zato nije iznenađujuće da se u njemačkim medijima počelo spekulirati tko bi mogao naslijediti Merkel na čelu CDU-a, a možda i na kancelarskoj poziciji, možda čak i prije izbora 2013. Iako nitko od potencijalnih kandidata nije ni riječ progovorio o svojim kancelarskim ambicijama, razni anonimni izvori i politički kuloari su puni tračeva o tome. Kao troje najizglednijih kandidata za vođu CDU-a nakon Merkel spominju se njeni najuspješniji ministri: Norbert Roettgen (ekologija), Ursula von der Leyen (rad) i Thomas de Maiziere (obrana).

NORBERT ROETTGEN

Najmlađi i otvoreno najambiciozniji među potencijalnim nasljednicima Angele Merkel, Roettgen je u proteklih nekoliko godina ostvario popriličan politički uspon. Ovaj 46-godišnjak je od 1994. zastupnik CDU-a u Bundestagu, a prvi put je u javnosti zamijećen kada se, s još dvojicom mladih kolega, 1996. suprotstavio planovima tadašnjeg kancelara Helmuta Kohla, koji je htio liberalizirati proces dobivanja njemačkog državljanstva. Tada je Roettgen bio jedan od 'mladih i divljih', kako su pisali mediji, no s vremenom je postao dio establišmenta CDU-a: 2005. je jedan od vodećih ljudi parlamentarne frakcije, 2009. postaje ministar okoliša, a godinu dana nakon toga i predsjednik pokrajinskog CDU-a u bogatoj Nordrhein-Westfallen.

Roettgen, dakle, ima jaku stranačku bazu na zapadu Njemačke te njegovim ambicijama nema kraja. On bi predstavljao i relativno novo i svježe lice na čelu CDU-a, pa se za sada predstavlja kao modernizator. S druge strane, Roettgen je doživio i nekoliko političkih poraza, od kojih je najveći bio kada se u vladi odlučivalo o produženju rada nuklearki. Roettgen je zastupao stav da se Njemačka treba osloboditi atomske energije, no ostatak vlade – dijelom i zbog utjecaja energetskog lobija – je bio protiv. Nakon katasrofe u Fukushimi, Merkel je preko noći promijenila ploču i najavila što brže odustajanje od nuklearne energije, ali Roettgen je opet ostao bez zasluga, jer se odluka, drugi put, donijela iznad njegove glave. Iako je riječ o Roettgenovom resoru u vladi.

URSULA VON DER LEYEN

Ova 52-godišnja liječnica i majka sedmero djece jedna je od najpopularnijih političarki u Njemačkoj. Ursula von der Leyen je u pokrajinsku politiku ušla 2003, kada je postala ministrica za socijalna pitanja, žene, obitelj i zdravlje u Niedresachsenu. Odmah se istaknula na toj poziciji, što možda ima i veze s time da joj je politika 'u krvi'; naime, njezin otac Ernst Albrecht bio je dugogodišnji premijer Niedersachsena i utjecajan političar na saveznom nivou. Merkel je ubrzo primijetila ambicioznu provincijsku ministricu te ju je pozvala u Berlin 2005, kada von der Leyen postaje savezna ministrica obitelji.

Ursula von der Leyen je u svojem mandatu izvela CDU iz kamenog doba kada je riječ o odnosu prema obitelji, što joj neki demokršćanski ultrakonzervativci i danas zamjeraju. I svojim primjerom je željela pokazati da je moguće uskladiti odgajanje djece i karijeru, odnosno da i očevi imaju zadatak brinuti se o potomstvu, kao što to sada u njenoj obitelji čini suprug, koji je također liječnik. Von der Leyen je značajno povećala broj mjesta u vrtićima diljem Njemačke, uvela je programe podrške mladim majkama, a nije ni posebno insistirala na tome da one moraju biti u braku.

Kada je 2009. postala ministrica rada, otvorila je raspravu o uvođenju ženske kvote za upravne odbore njemačke industrije, koji su notorno muško društvo, a sada se u krizi oko eura profilirala kao zagovornica još veće europske integracije. Von der Leyen, koja je potpredsjednica CDU-a, neki u stranci zamjeraju da je previše ambiciozna te se sprema gaziti preko leševa da ostvari svoje političke zamisli, no baš to i jest njena prednost u odnosu na Merkel, koja vječno taktizira i 'vodi odpozadi'. Još jedan kvalitet Ursule von der Leyen jest njen odnos prema medijima, koji je s jedne strane obožavaju, a s druge znaju da s njom nema šale. U to se prije mjesec dana uvjerio i novinar Der Spiegela, kojeg je Von der Leyen 'ispreskakala' u intervjuu, kada ju je počeo, s dozom latentnog seksizma, ispitivati o plačljivim ženama u politici.

THOMAS DE MAIZIERE

Za razliku od svojih suparnika, ministar obrane Thomas de Maiziere se u njemačkoj politici ističe po tome što se – ne ističe! De Maiziere je u svojoj dugoj političkoj karijeri obavljao niz funkcija, uvijek kompetentno i uspješno, te je stekao reputaciju čovjeka kojemu je na prvom mjestu opći interes i država, na drugom stranka, a on sam je na dalekom trećem. U CDU se takva suzdržanost smatra velikom vrlinom, pa De Maiziere uživa veliko poštovanje svih u stranci, uključujući i samu kancelarku Merkel, čiji je kabinet vodio od 2005. do 2009. za vrijeme velike koalicije sa socijaldemokratima.

Thomas de Maiziere je rođen 1954, diplomirani je pravnik, a član CDU je postao još u srednjoj školi, davne 1971. On je zapravo suvremeno utjelovljenje požrtvovnog državnog službenika pruske škole, pa se odlično i snašao na poziciji ministra unutarnjih poslova, na koju je došao 2009. Uspješno je prebrodio i terorističke prijetnje Njemačkoj, i to tako što je smireno obavijestio javnost o mogućnosti napada, ali ne izazvavši masovnu paniku i paranoju, kao što je slučaj u Americi. Kada je superpopularni ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg podnio ostavku zbog afere s plagiranim doktoratom, Merkel je na njegovu poziciju postavila De Maizierea, koji se i tu odlično snašao.

Pitanje je, ipak, hoće li De Maiziere u presudnom trenutku biti spreman rušiti Merkel, s kojom godinama blisko surađuje, te ima li on u sebi dovoljno političkog erosa za poziciju prvog čovjeka stranke, pa i cijele države. Jer nitko ne voli kancelara kojega se mora moliti i nagovarati da to bude.