Nataliju Santos, 29-godišnju učiteljicu iz Porta, nitko ne može optužiti za nedostatak inicijative jer je učinila sve što je bilo u njezinoj moći da pronađe stalan posao u Portugalu. U posljednjih šest godina prijavila se za posao u 362 škole, no unatoč odličnim ocjenama i preporukama nije dobila posao na razdoblje dulje od devet mjeseci.

Umjesto stalnog posla, nudili su joj se kratkoročni poslovi uz minimalnu plaću od oko 500 eura mjesečno. U razdobljima između poslova, pomaže svojim nezaposlenim roditeljima koji uzgajaju voće i povrće.

Natalia je godinu dana provela u Poljskoj, u okviru programa Erasmus za volontere. Željela je raditi, iako su joj bili plaćeni samo osnovni životni troškovi. Nadala se da će joj iskustvo iz Poljske pomoći po povratku u Portugal, ali to se nije dogodilo. Stoga se prijavila na natječaj u Irskoj, ali je tada došlo do gospodarskog sloma.

Natalia je tada donijela odluku da se vrati na fakultet, kako bi specijalizirala rad s djecom s posebnim potrebama. No nedavni rezovi u proračunu za obrazovanje rezultirali su time da većina škola sada zapošljava samo jednog takvog učitelja, umjesto prijašnjih četiri ili pet.

'Ponekad se osjećam jako frustriranom i veoma razočaranom', kaže Natalia. 'Ali neću odustati. Ići ću u inozemstvo jer neću više čekati da mi Portugal nešto pruži', dodaje djevojka koja će se uskoro pridružiti rastućem odljevu mozgova.

Povijesna zamjena uloga

Svaki deseti Portugalac s tek stečenom diplomom napušta Portugal.

'Ovo je najveći val emigracije od šezdesetih godina prošlog stoljeća', dijagnosticira Filipa Pinho iz novoosnovanog vladinog ureda za praćenje emigracije.

Portugal tradicionalno 'izvozi' ljudske resurse – u dijaspori je trenutno oko tri milijuna Portugalaca. U prošlosti, to su uglavnom bili siromašni radnici i seljaci koji su odlazili u potrazi za boljim životom. Sada odlaze obrazovani stručnjaci.

Prije pedesetak godina mladi Portugalci tražili su sreću u bogatijim dijelovima Europe, dok danas odlaze uglavnom u Brazil, Angolu i Mozambik. Riječ je o povijesnoj zamjeni uloga, jer je Portugal desetljećima privlačio imigrante iz bivših kolonija u Africi i Južnoj Americi.

Filipa Pinho priznaje da statistički podaci agencije zaostaju za trendovima, no i prema postojećim pokazateljima broj Portugalaca registriranih u konzulatima u Brazilu skočio je za 60.000 u razdoblju od 2009. do 2010. godine.

Kada je riječ o Angoli, Portugalcima je 2006. izdano samo 156 viza, dok se 2010. brojka popela na vrtoglavih 23.787. U Angoli je danas oko 3000 portugalskih tvrtki, a neke pripadaju Antoniju Bagalu, 32-godišnjem poduzetniku iz Lisabona. Ohrabren uspjehom, bacio je oko na daleko veće brazilsko tržište. Kada je prije nekoliko godina počeo raditi u angolskoj prijestolnici Luandi, većina tamošnjih Portugalaca bila je sredovječna. Sada stižu mlađi ljudi.

Vrtoglavi rast bivših kolonija

'Većina njih ima dobre diplome, magisterije, čak i doktorate. Novost je i to što se mnogi ne žele vratiti u Portugal. Angola se brzo razvija, velika je potražnja za mladim stručnjacima za razvoj infrastrukture', kaže Bagal.

Građevinski inženjeri koji u Portugalu mjesečno zarađuju oko 900 eura u Angoli mogu zaraditi četiri puta više.

No i Brazilu vlada potražnja za portugalskim inženjerima i arhitektima, jer je zemlju zahvatio građevinski bum uoči Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016. godine.

Kada je David Bernado, portugalski biznismen sa sjedištem u Sao Paulu, otvorio Facebook profil 'Poslovi za strance u Brazilu', stranica je za manje od dva tjedna privukla više od 20.000 ljudi. Većina su bili mladi Portugalci od 24 do 35 godina, a više od polovice činile su žene.

Sve više mladih Portugalaca odlazi i u tradicionalna emigrantska odredišta: u posljednje dvije godine broj Portugalaca koji su odselili u SAD porastao je za 6,3 posto, broj onih koji su odabrali Kanadu porastao je za 16 posto, dok se za Australiju odlučilo 4,8 posto više Portugalaca.

Natalia nema sumnji o tome tko je odgovoran za krizu zbog koje su uništene njene profesionalne težnje. 'Banke. Napravile su greške i sada kažu da mi moramo platiti. Ne slažem se s tim, ne želim platiti', kaže ona.

'Radije ću ostaviti sve iza sebe – obitelj, prijatelje, kulturu. Sve radije nego da plaćam za krizu koju nisam prouzročila', zaključuje Natalia.