Kako babe vračare žive prilično daleko od monetarnog tržišta, investitori se neprestano pokušavaju domisliti novim načinima predviđanja burzovnih kretanja. Poanta je na vrijeme primijetiti trend, daleko prije nego službene ekonomske analize na kraju godine koje zaključuju tada naširoko poznate stvari. Kroz posljednjih pedesetak godina svašta je isplivalo kao bizarni simptom gospodarskog rasta ili pada, precijenjene ili podcijenjene valute - od ruža za usne i dužine suknji do bostonskog snijega i Big Maca
Indeks Big Mac
Indikator kojem se domislio časopis The Economist ovih je dana ponovno u žiži analiza, kako se gomilaju priče o financijskoj krizi, precijenjenom juanu ili podcijenjenom dolaru. Teorija kaže da bi cijena Biga Maca (u dugoročnoj perspektivi) trebala biti ista u svijh 170 zemalja gdje se prodaje, odnosno 4,02 dolara, koliko prosječno stoji u SAD-u. Naravno, to je idealna situacija u kojoj su sve valute u ravnoteži. Također, činjenica da je Big Mac u Kini 44 posto jeftiniji nego u Americi još uvijek ne znači da je juan 44 posto podcijenjen u odnosu na dolar. U obzir treba uzeti i prosječni BDP po osobi. Takav, korigirani Big Mac indeks, jedan je od najboljih pokazatelja koje su valute precijenjene i podcijenjene i koliko. The Economist je demonstrirao da prema novom izračunu juan stoji u popriličnom ekvilibriju prema dolaru, potpuno suprotno ekonomskoj retorici Bijele kuće koja optužuje Peking da umjetno drži nisku vrijednost juana ne bi li pogodovala svojem izvozu. S druge strane, hamburgerski indeks zorno pokazuje da je brazilski real strahovito precijenjen – 150 posto (cijena Big Maca je tamo 6,16 dolara), baš kao i argentinski pesos (skoro 100 posto).
Dužina suknje
Kada je eskalirala kriza s hipotekarnim kreditima u 2007. u SAD-u, kreativni analitičari su primijetili da su njujorškim modnim tjednom dominirale duže suknje. Pretpostavka je da se rub spušta kako se ženama spušta samopouzdanje, što je pak povezano s ekonomskom situacijom. Drugim riječima, ako je trend nošenja kraćih suknji u porastu, znači da ekonomija buja, ako se spušta prema koljenima, recesija je na vratima. Ne samo kupci, nego i dizajneri, neovisni jedni od drugih, njuše duh besparice ili izobilja u zraku te u skladu s time kreiraju kolekcije.
Bostonski snijeg
Dok indeks suknje ima psihološku potku, teorija bostonskog snijega totalni je spekulantski ćiribu-ćiriba. Priča je da će, ukoliko za Božić u Bostonu padne snijeg, cijena dionica u narednoj godini rasti. Nebuloza se pokazala točnom 1995. kada je napadalo 30 cm snijega. Iduća godina zabilježila je rast Dow Jonesa za 26 posto i S&P-ja za više od 20. Kako ne postoji apsolutno nikakva statistička korelacija između dva fenomena na Wall Streetu, snježni indeks nazivaju BS indeks (izvorno akronim od Boston snow, ali oni misle na nešto drugo – bullshit). U posljednjih 30 godina Boston se devet puta zabijelio za Božić, a od toga je iduća godina donijela burzovni rast tek u pet slučajeva.
Ruž za usne
Analogno suknjama, indeks ruža ili 'lipstick effect' kaže da recesija najavljuje svoje prve znakove u ženskim kozmetičkim torbicama. U vremenu tanašnih novčanika, žene će svesti svoje rituale uljepšavanja tek na mazanje usana. Također, ruž se u vremenima depresije doživljava kao podizač raspoloženja. New York Times pripisuje indeks ruža Leonardu Lauderu, doajenu kozmetičke industrije, koji je primijetio nagli porast prodaje ruža nakon napada 11. rujna. Da ima gram istine u teoriji, govori i podatak da je u posljednjim mjesecima 2008, kada je SAD bio u žiži recesije, prodaja crvenila za usne porasla 40 posto.
Hitovi na top listama
Asistent na politehničkom institutu u New Yorku, Phillip Maymin, napravio je krajem 2008. studiju u kojoj pokušava uspostaviti vezu između fluktuacija tržišta i prvih mjesta na Billboardovoj top listi glazbenih hitova. Ideja je da u vremenu vrlo varijabilnih burzovnih indeksa listama dominiraju pjesme s konstantnim, monotonim ritmovima. I obrnuto. Kada je tržište konzistentno, pjesme imaju veći postotak ritmičkih varijacija. Maymin to predvidljivo argumentira: pjesme s vrlo promjenljivim ritmom intelektualno su zahtjevnije, pa tako i manje popularne u vremenu ekonomske nestabilnosti. Koliko god nam teorija izgledala nategnuto, činjenica je da je raspoloženje dobro poznati faktor investitorskih odluka. S druge strane, jednako je tako dobro poznato da investitori ne sastavljaju top liste.
Magistri s Harvarda
Nešto izravniji pokazatelj u kojem se smjeru kreću grafovi je broj harvardskih magistara biznisa (MBA) koji se zapošljavaju na Wall Streetu. Ukoliko ih je više od 30 godišnje, investitori bi trebali prodavati portfelje. Naime, prema teoriji, veće zapošljavanje dolazi s većom dinamikom tržišta, što signalizira njegov skori krah. Jednako tako, ukoliko ih se zaposli manje od 10, znači da Wall Street ne izgleda preatraktivno te bi investitori bi trebali ulagati jer su cijene povoljne. MBA indeks je izum harvardaša Roya Soifera.
Prodaja aspirina
Jesu li glavobolje proporcionalne recesiji? Indeks prodaje aspirina želi nas uvjeriti da jesu. Teorija zbori da je dovoljno pogledati u tržite tableta protiv glavobolje i da dobijemo uvid u da nalazimo li se na ekonomskoj uzbrdici ili nizbrdici. Na Wall Streetu ga nitko ne uzima preozbiljno, no 2008. se pokazao prilično točnim.
Naslovnica Sports Illustrateda
Burzovni pokazatelj koji eventualno signalizira što se čita po hodnicima, a ne kako će se kretati cijene dionica. Svejedno, veza između poluobnažene djevojke na naslovnici posebnog godišnjeg izdanja magazina i financijskih brojeva dobrano je elaborirana i kaže da će, ukoliko je cura na naslovnici američke nacionalnosti, S&P godinu zaključiti u rekordnom plusu, a ukoliko je neke druge, podbacit će. Golišava je teorija začuđujuće dobro funkcionirala od 1979. do 2008, uz dva drastična izuzetka. Najbolja godina S&P-a u tom periodu bila je 1995. (plus od 33.56 posto). Djevojka na naslovnici bila je Čehinja Daniela Pestova. Jednako tako, najgora je godina donijela pad od 38,49 posto, a naslovnica Sports Illustrated Swimsuita bila je rezervirana za amerikanku Marissu Miller.
Kartonske kutije
Omiljeni indikator Alana Greenspana, notornog šefa američke riznice koji je karijeru zaključio na trećem mjestu Timove liste ljudi koji su krivi za financijski kolaps 2007. Prodaja kartonskih kutija prilično je logičan pokazatelj uspješnosti ekonomije jer se većina proizvoda danas pakira. U 2008. prihodi grupe Smurfit Kappa, najvećeg proizvođača kartonskih kutija u SAD-u, pali su za 270 milijuna dolara, baš kao i operativni profit koji je smanjen za 50 posto. Proširena verzija kartonskog indeksa tiče se analize svih transportnih biznisa. Ideja je ista – u rastućoj ekonomiji raste i prijevoz robe. Osim ako nije riječ o kamionu koji je došao u pratnji ovršitelja.
