Svijet MARKAČEVA ŽALBA

'Nije bilo zločinačkog pothvata, Srbi su otišli zbog loših životnih uvjeta'

Hrvatska slavi Oluju kao 'bitku koja će zauvijek ostati zlatnim slovima upisana u povijesti hrvatskog naroda, kao dane ponosa i slave koje nitko ne može dovesti u pitanje'. Međutim, teško je zanijekati da je određena sjena ipak bačena haškom presudom generalima Gotovini i Markaču, koja nije osudila Oluju, ali se navodi da je iskorištena za zločinački udruženi poduhvat. Slučajnom igrom rokova i datuma, dogodilo se da su uoči 16. obljetnice Oluje obrane generala predale žalbe na presudu Haškom sudu, a Markačeva obrana nastoji srušiti upravo tezu o udruženom zločinačkom poduhvatu

Prvostupanjsko vijeće pogriješilo je kada je presudilo da je postojao udruženi zločinački pothvat, počinivši pogreške i u primjeni prava i u interpretaciji činjenica, tvrdi Markačeva obrana u žalbi na 117 stranica ili 38.574 riječi, koju u cijelosti možete pročitati ovdje.

'Raspravno vijeće moralo se prvo upitati je li operacija Oluja bila legitimna vojna operacija kojom je Republika Hrvatska vratila kontrolu nad svojim teritorijem. Potom, ako je odgovor potvrdan, vijeće je moralo kao dokaze udruženog zločinačkog pothvata razmotriti samo one koje ne bi bilo moguće razumno objasniti kao dokaze legitimnog vojnog planiranja. To što vijeće nije odabralo ispravan pristup predstavlja pogrešku u primjeni prava', objašnjava Markačev odvjetnik Goran Mikuličić, podsjećajući da su 'samo vijeće te tužiteljstvo smatrali da legitimitet Oluje nije upitan.

'Vijeće je pogrešno interpretiralo i pogrešno zaključilo'

Međutim, 'vijeće je pogrešno zaključilo o sastanku na Brijunima, naime Markačevo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu presuda je iščitala iz navoda optužnice da je Markač bio na tom sastanku kao sastanku čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj'.

'No taj je sastanak bio sastanak o vojnoj akciji i nema postojećih dokaza za drugo te se nikakvi drugi razgovori tamo nisu vodili', ističe Mikuličić, upozoravajući da u žalbi navode da 'ne postoji dokaz, čak ni Brijunski transkript, koji bi govorio o planiranju odlaska srpskog stanovništva zločinačkim sredstvima'. Riječ je o pogrešnoj interpretaciji činjenica, naime, kako objašnjava Mikuličić: 'Vijeće je pogrešno interpretiralo ono što je izrečeno na Brijunima kada je planirana Oluja, jer je cilj tog sastanka bio isključivo planiranje, kako se nigdje ne osporava, legitimne vojne operacije.'

Stoga, Markačeva obrana u žalbi detaljno analizira ključne dijelove brijunskog transkripta poput rasprave o otvaranju koridora za evakuaciju srpskih civila na početku 'Oluje' i objašnjava pogreške vijeća u interpretaciji toga transkripta. Zaključku suda da je put za izvlačenje civila na početku 'Oluje' ostavljen radi trajnog uklanjanja srpskog stanovništva obrana u žalbi suprotstavlja druge moguće legalne razloge koje je vijeće ignoriralo. Riječ je o razlozima vojne prirode poput osiguranja brze vojne akcije i brzog demoraliziranja protivnika ili izbjegavanje žrtava u hrvatskim snagama. Ti zaključci nužno proizlaze iz brijunskog transkripta, upozorava obrana i ističe da vijeće to nije ni razmatralo nego se samo usredotočilo na dilemu radi li se o koridoru radi progona civila ili njihove zaštite.

'Srbi su otišli zbog siromaštva i loših uvjeta za život'


Markačeva obrana u žalbi nastoji pobiti zaključke vijeća o počinjenom zločinu deportacije kao zločinu protiv čovječnosti te da je čitavo vrijeme koje obuhvaća optužnica vladao oružani sukob. Vijeće je pogrešno zaključilo da je do deportacije došlo zbog topničkih napada na civile i zanemarilo kao razlog odlaska druge čimbenike poput siromaštva i vrlo loših životnih uvjeta, rasta napetosti u regiji, anithrvatske propagande njihovih vođa, želje ljudi da ne žive u Hrvatskoj i naredbi za evakuaciju koju je izdalo vodstvo tzv. RSK ili planova SRJ da Srbe nasele na drugim područjima bivše Jugoslavije. U tu se svrhu poziva na novootkrivene dokaze, a riječ je o zapisnicima srpskoga Vrhovnog savjeta obrane nakon 'Oluje' prema kojima je uzrok masovnog odlaska Srba bila odluka lokalnih vlasti.

Osporavajući tumačenje Tuđmanove rečenice o tobožnjem jamstvu građanskih prava Srba koju je usvojilo raspravno vijeće obrana ukazuje na to da njima prethode neke njegove riječi koji zbog nerazumljivosti nisu u transkriptu i sugerira da bi one mogle promijeniti kontekst rečenice iz koje je vijeće izvuklo zaključak o zločinačkoj namjeri pothvata. Obrana upozorava i da su Markačeve opaske na sastanku ograničene na operativna pitanja pa nema nikakvih dokaza niti da je bio svjestan nekog zločinačkog plana niti da se s njime suglasio te ističe da je pravno pogrešno iz same nazočnosti sastanku izvlačiti zaključak o nužnom članstvu u udruženom zločinačkom pothvatu.

Markačeva obrana upozorava i da Gotovinine riječi na brijunskom sastanku uoči 'Oluje', a koje su jedan od važnijih temelja njegove osuđujuće presude, da veliki broj civila već odlazi iz Knina i da će se njihov broj smanjiti održavanjem pritiska, Vijeće pogrešno interpretira kao dokaz njegova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu umjesto da ih tumači u kontekstu Tuđmanove rečenice koja je prethodila, a po kojoj odlazak civila za sobom povlači odlazak neprijateljskih snaga i time vodi do brže vojne pobjede. U žalbi se napominje i da je ta Gotovinina rečenica, izrečena nekoliko dana prije 'Oluje', potkopava glavnu tezu sudskog vijeća u presudi o progonu civila u velikom broju topničkim napadima hrvatskih snaga tek u prvim danima 'Oluje'. Također, obrana upozorava i na pogreške u tumačenju brijunskog sastanka u svjetlu kasnijih događaja tim više što ti 'kasniji događaji', poput granatiranja civila i sprečavanja njihova povratka nisu nikad ni spomenuti na samom sastanku.

'Nije bilo neselektivnog granatiranja'


Podsjetimo, da je vijeće pogriješilo činjenično i pravno i u slučaju neselektivnog granatiranja, bez kojega ne bi bilo zločinačkoga poduhvata, smatra Gotovinina obrana u žalbi, koju u cijelosti možete pročitati ovdje.

Sudsko vijeće došlo je do pogrešnoga zaključka o granatiranju temeljem udaljenosti pogotka od vojnog cilja, pritom uzevši da su svi topnički projektili, koji su pali na udaljenost veću od 200 metara od vojnog cilja, nezakoniti jer su samim time nužno predstavljali napad na civilni cilj, navodi Gotovinina obrana. Međutim, čak i da bude prihvaćena takva teza vijeća, iz dokaza izvedenih na suđenju proizlazilo bi da je cilj navodnog pothvata izveden pomoću 95 posto pogodaka za koje je vijeće zaključilo da su zakoniti, što je neracionalan zaključak, zaključuje Gotovinina obrana u žalbi, kojom, kao i Markačeva, traži oslobađanje svojega branjenika po svim točkama optužnice.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još