Svjetski političari, moćnici i uglednici većinom vode zaštićene živote u kojima se, ako to sami ne žele, ne moraju svakodnevno suočavati s neistomišljenicima ili protivnicima onoga što čine. Njih od nezadovoljstva naroda štite državni organi sigurnosti, vojske privatnih tjelohranitelja, privatni avioni i luksuzne limuzine sa zatamnjenim staklima, vile i imanja ograđeni zaštitnim i neprobojnim ogradama.

Kao glavni razlog za nečiju odvojenost od javnosti uvijek se navodi sigurnost, no iako nema sumnje da američkog predsjednika želi vidjeti mrtvog mnogo više ljudi nego, primjerice, lokalnog veterinara, u bijegu iza agenata, tjelohranitelja i visokih zidova postoji uvijek i doza izbjegavanja neugodnosti zbog donesenih odluka, koje utječu na milijune ljudi diljem svijeta.

Donedavno se među najzaštićenijima nalazio i globalni medijski magnat Rupert Murdoch, vlasnik druge najveće medijske kompanije na svijetu News Corp., ali ga je afera u vezi njegova iznimno profitabilnog tabloida News Of The World bacila među smrtnike barem na nekoliko dana.

Murdoch je prije desetak dana morao svjedočiti pred odborom britanskog parlamenta, tijekom čega je i koji put zadrijemao, no definitivno je bio budan u trenutku kada ga je aktivist i komičar Jonnie Marbles pokušao pogoditi 'tortom' od pjene za brijanje.

Dodatnog je javnog poniženja i podsmijeha, čemu bi fotografije magnatova lica umrljanog pjenom sigurno doprinijele, 80-godišnjeg Murdocha pravovremenom reakcijom spasila desetljeća mlađa supruga Wendy, koja je Marblesa spriječila u bezobraznom naumu.

Ipak, napad na krupnog kapitalista, političara ili moćnika neke druge vrste koji uključuje torte, pjenu za brijanje, trulo povrće, pokvarena jaja, stare cipele, balone s bojom ili nešto slično iz tog repertoara, ujedno je i pokazatelj moći napadnutog, čijim se interesima može tek paradno suprotstaviti, tek pomoću kratkotrajne fleke na licu ili odijelu.

No riječ je o zabavnoj aktivnosti, koja će uvijek mnoge zlobno nasmijati, jer svatko voli ponekad uživati u poniženjima i problemima bogatih i moćnih.

Rupert Murdoch, naravno, nije ni prvi ni posljednji uglednik kojeg je (opravdano?) frustrirani marginalac poželio javno ismijati pomoću nekog bezazlenog rekvizita, pa zato donosimo pregled deset najzanimljivijih 'tortiranja', izvedenih u duhu izvrtanja slavnog komentara francuske kraljice Marie Antoinette – neka onda jedu kolače!


1. George W. Bush, američki predsjednik

'Evo ti oproštajni poljubac, pseto! Ovo je za sve one udovice, siročad i sve druge koji su u Iraku ubijeni!' vikao je u prosincu 2008. irački novinar Montasser al-Saidi dok je parom vlastitih cipela gađao odlazećeg američkog predsjednika Georgea W. Busha. Potonji se nalazio na svojoj oproštajnom turneji po Iraku, državi koju je prije pet godina bez valjanog razloga okupirao te koja se još danas oporavlja od američkog oslobođenja.

Snimka najmoćnijeg političara svijeta kako se izmiče prilično precizno bačenim cipelama odmah je obišao cijeli svijet, kao primjer još jedne Bushove blamaže, poput njegovih vječnih lapsusa i nemuštih izjava (primjerice: 'Uvjeren sam da ribe i ljudi mogu koegzistirati zajedno.').

Ipak, veću cijenu za incident s cipelama platio je razjareni novinar al-Saidi, koji je od iračke policije 'fasovao' slomljenu ruku i rebra. No postao je i narodni heroj, izrazivši dvjema rečenicama i dvjema cipelama ono što većina Iračana misli o Bushu i Americi.


2. Tony Blair, britanski premijer

Kada su konačno 1997. britanski laburisti došli na vlast, cijela nacija je imala velika očekivanja. Nakon njihova tri mandata, većina ključnih laburističkih političara mogla se pohvaliti da je u međuvremenu dobila pokvarenim jajima ili jeftinom tortom u glavu. Ministra gospodarstva Petera Mandelsona zalili su zelenim shakeom, ministricu Claire Short u lice su pogodili tortom od šlaga, a potpredsjednik vlade John Prescott čak se i potukao s glasačem koji ga je pogodio jajetom.

Ipak, nitko nije bio toliko omražen kao Tony Blair, kojeg su tijekom mandata gađali trulim rajčicama i jajima, no vrhunac se dogodio nakon što je Blair napustio aktivnu politiku. U rujnu prošle godine Blair je u Dublinu promovirao svoje memoare, u kojima opravdava napad na Irak. Dočekalo ga je nekoliko stotina bijesnih demonstranata, koji su mu dobrodošlicu izrazili jajima i cipelama. Odlučna reakcija policije spriječila je eskalaciju sukoba, a Blair se izvukao neokrznuto, zahvaljujući i kišobranima svojih pobočnika.


3. Helmut Kohl, njemački kancelar

Ujedinjenje Njemačke smatra se najvećim uspjehom u dugoj političkoj karijeri Helmuta Kohla, koji je 1990. na prvim izborima u novoj državi osvojio treći kancelarski mandat. No već godinu dana kasnije Kohl nije bio tako omiljen, naročito na istoku zemlje. Kada je kancelar 10. svibnja 1991. posjetio grad Halle, neki su se željeli rukovati s ujediniteljem Njemačke, a neki su imali različite namjere.

Mladi ljevičar Matthias Schipke Kohla je počeo gađati jajima pogodivši ga u glavu i rame, što se njemačkom kancelaru nije nimalo svidjelo te se zatrčao prema Schipkeu.

Tučnjavu između Kohla i ljevičarskog aktivista moralo je zaustaviti službeno osiguranje, koje je vidno ljutitog kancelara odvuklo na stranu.


4. Joschka Fischer, njemački ministar vanjskih poslova

Nakon vječno opozicijskog statusa, Zeleni su 1998. prvi put postali dio njemačke državne vlade, a njihov najistaknutiji političar Joschka Fischer ministar vanjskih poslova. Nije trebalo dugo da se pacifistički ideali Zelenih nasukaju na realnosti svjetske politike, što je dovelo i do velikog kaosa na stranačkom saboru u svibnju 1999. koji je morala čak čuvati i policija.

Vatreno se raspravljalo o tome kako se Njemačka treba postaviti prema intervenciji NATO-a na Kosovu. Fischer je zagovarao bombardiranje Slobodana Miloševića iz humanitarnih razloga, a stranačka opozicija činila sve da kompromitira takvu politiku: neki su pretrčavali goli ispred stranačkog predsjedništva, a drugi nosili Fischerove slike na kojima su bili docrtani brkovi u stilu Adolfa Hitlera.

Vrhunac napada na Joschku Fischera ipak je bio trenutak kada ga je jedan aktivist Zelenih pogodio balonom crvene boje, koja je, očito, trebala simbolizirati krv. Fischer se, iako mu je od udarca pukao bubnjić u uhu, nije dao smesti - održao je vatren govor u obranu svoje politike i na kraju dobio podršku 318 delegata, od sveukupno 444 prisutnih. Napadač na Fischera morao je pak platiti kaznu od 3.600 eura.


5. Bill Gates, osnivač Microsofta

Belgijski pisac i komičar Nöel Godin tortiranjem moćnika se bavi još od 1968. godine, uz obećanja da će u šlagu okupati sve one poznate face koje se 'ističu svojim samozaljubljenim i neduhovitim javnim nastupima'. Godin je vrhunac svoje tortaške karijere doživio 2. travnja 1998. kada je tortom pogodio tada najbogatijeg čovjeka svijeta Billa Gatesa.

Alfa i omega Microsofta je od početka poslovne karijere bio meta kritike brojnih informatičara i hakera, zbog tendencije da beskrupulozno uništava konkurenciju i 'posuđuje' tuđe ideje, a čak je snimljen i film u kojem Tim Robbins tumači jedva zamaskiranu verziju Billa Gatesa, kao ubojice i lopova.

Prizor Billa Gatesa umrljanog tortom razveselio je mnoge mrzitelje Windowsa, ali, naravno, nije nimalo utjecao na bogatstvo najpoznatijeg svjetskog informatičara.

Nöel Godin je pak nastavio tortirati javne ličnosti koje ga nerviraju, među kojima najistaknutije mjesto zauzima francuski jet set filozof Bernhard-Henri Levi. Naime, njega je Godin tortom pogodio čak sedam puta!


6. Lionel Jospin, francuski premijer

Francuskom socijalističkom političaru Lionelu Jospinu 2002. sigurno nije ostala u lijepom sjećanju. Tadašnji premijer se kandidirao za predsjednika, a svi mediji su predviđali da će baš Jospin biti najopasniji protivnik aktualnog šefa države Jacquesa Chiraca, koji je tih dana tražio drugi mandat na čelu Grande Nation.

Na kraju se ispostavilo da je Francuzima dosta pomalo dosadnjikavog Jospina, koji je doživio debakl u prvom krugu predsjedničkih izbora, kada ga je u borbi za drugo mjesto pretekao kontroverzni desničar Le Pen. Francuzi su onda zbog osjećaja sramote u drugom krugu masovno glasali za Chiraca, a Jospinova politička karijera završena je.

Jospinu nije pomoglo ni to što su ga dva 17-godišnjaka na predizbornom skupu u gradu Rennes pošpricala po glavi kečapom, pa je slika unezvjerenog političara bila glavni hit francuskih medija. Objašnjenje  nestašnih dečki glasilo je da 'žele unijeti malo crvenoga' u centristički intoniranu retoriku socijalista Jospina.


7. André-Joseph Léonard, nadbiskup Katoličke crkve u Belgiji

Za razliku od političara i poduzetnika, predstavnici Katoličke crkve (a i drugih vjerskih zajednica) nisu tako često izloženi izražavanju nezadovoljstva u obliku trule rajčice ili torte sa šlagom. Percepcija svetosti i kakva-takva mogućnost vječne paklene vatrice očito su nekad bili dovoljno demotivirajući za radikalnije aktiviste. No nakon što je Crkvu zatresao veliki pedofilski skandal, od kojeg se ni danas nije oporavila, stvari su se značajno promijenile.

Nitko, stoga, nije bio pretjerano uznemiren kada je belgijski nadbiskup André-Joseph Léonard 2010. dobio tortu u lice tijekom mise.

Nadbiskup Léonard se prethodno u tamošnjoj javnosti iskazao kao zaštitnik svećenika optuženih za zlostavljanje i pedofiliju ('Tko uopće želi vidjeti da 85-godišnjeg svećenika rastrgaju u javnosti?'), kao i bešćutnim stavom oko AIDS-a ('Ta epidemija je vrste suštinske pravde.').


8. Anne Wintour, glavna urednica Voguea

Najmoćnija žena modne industrije, Anne Wintour nikada se nije ustručavala izraziti svoju ljubav prema životinjskom krznu te je se često može vidjeti u javnosti u šalovima od nerca.

Aktivisti za prava životinja, ponajviše članovi PETA, zato Wintour već godinama imaju na svom nišanu, a najbliže su joj se približili u listopadu 2005. Wintour je tada bila na modnoj reviji u Parizu, ispred koje su joj aktivisti zalijepili tortu u lice. U skladu s njihovim uvjerenjima, bila je to vegetarijanska torta od tofua.

Potpredsjednik PETA Dan Matthews objasnio je da je razlog tortiranja Anne Wintour činjenica da Vogue odbija objaviti reklame aktivista za prava životinja, iako su oni spremni platiti punu cijenu oglasnog prostora. Rat između Wintour i aktivista za prava životinja nastavlja se i danas, a PETA je omraženoj urednici Voguea posvetila i nekoliko svojih plakata.


9. Jiri Paroubek, predsjednik čeških Socijaldemokrata

Česi su poznati po svojoj umjerenosti i nesklonosti oružanoj pobuni, odnosno barem tako glasi nacionalni stereotip. Sve to se promijenilo u predizbornoj kampanji za Europski parlament 2009. Vođa čeških socijaldemokrata (CSSD) Jiri Paroubek pogođen je jajetom na malom predizbornom skupu, što je rezultiralo nacionalnom kampanjom s pozivima da se vladajuće socijaldemokrate zasipa jajima gdje god je to moguće.

Početak kampanje gađanja jajima

Grupa na Facebooku posvećena tome za nekoliko dana je narasla na 50 tisuća članova, politički protivnici su se naslađivali, no vrag je odnio šalu na glavnom mitingu u Pragu, 27. ožujka 2009. Tada je Paroubek, kao i cijelo vodstvo socijaldemokrata, napadnuto kišom kokošjih jaja, a ova eskalacija zabrinula je cjelokupnu češku javnost, jer je u sebi imala dobro dozu političkog nasilja.

Čak je i poslovično oštri predsjednik Vaclav Klaus, konzervativac koji se bez dlake na jeziku razračunavao s političkim neistomišljenicima, osudio 'desant jajima' na Paroubeka kao 'prijetnju demokraciji'.



10. Silvio Berlusconi, talijanski premijer

Za razliku od ostalih na ovoj listi, kontroverzni talijanski premijer Silvio Berlusconi ozbiljno je nastradao kada je u prosincu 2009. dobio po glavi plastičnim suvenirom u Milanu, dok se pozdravljao s okupljenim narodom. Suvenir je predstavljao repliku raskošne milanske katedrale, jedne od četiri najveće na svijetu.

Berlusconija je plastičnom katedralom pogodio 42-godišnji Massimo Tartaglia, za kojeg se ubrzo otkrilo da ima dugu povijest psihičke nestabilnosti, a na napad je bio inspiriran velikim prosvjedom protiv Berlusconija, koji je nekoliko dana prije u Rimu okupio stotine tisuća protivnika talijanskog premijera.

Berlusconi je odmah prevezen u bolnicu izgubivši u nasrtaju dva zuba i pola litre krvi. Napadač Tartaglia premijeru se brzo ispričao putem pisma, u kojem je svoj čin opisao 'površnim, brzopletim i kukavičkim'.