GUBLJENJE POVJERENJA EU-A i MMF-A

Može li se Kosovo nositi sa svojim suverenitetom?

26.07.2011 u 11:00

Bionic
Reading

U veljači 2008. zemljom su se prolamali krici entuzijazma zbog postignute državnosti. Tri godine kasnije, Kosovo se suočava s činjenicom da još uvijek nema političku elitu s iskustvom, da ne privlači strane investicije, da je sudstvo još u povojima, da ga prate glasine o izbornom namještanju i raširenoj preprodaji heroina te da gubi povjerenje ključnih međunarodnih monetarnih institucija, poput MMF-a

'Mladi Kosovljani zaslužuju bolju budućnost', mišljenja je Etherm Ceku koji je svoj naslov pokušao elaborirati u EUobserveru. Bivši ministar energije i rudarstva Kosova naveo je niz problema s kojima se suočava novonastala republika, sada, nakon što su ishalpjele boce šampanjca i pometene konfete od prije nešto više od tri godine kada su Republiku Kosovo priznale neke od najmoćnijih država svijeta. Do danas to je učinilo njih 76.

Što je krenulo krivo? Pa, ništa posebno. Problem je što nije krenulo ništa. Kako situaciju opisuje Ceku, nova politička klasa Kosova nema iskustva. Mlada je i izgubljena u principima tržišne ekonomije. Autor to pripisuje činjenici da su Kosovljani predugo živjeli u jednoumlju i centraliziranom gospodarstvu. Iskustvo pak nemaju pretjerane prilike steći s obzirom da zemlji nedostaju strane investicije, EU je sve dalje, a u posljednjem baksuznom poglavlju izgubili su povjerenje MMF-a koji im je trebao isporučiti 87 milijuna dolara zajmova u sklopu stand-by aranžmana, no ništa od toga. Prebačeni su u niži rang zemalja koje su na promatranju i u kojem ne zvekeće nikakav novac.

Ono u čemu politički prvaci u Prištini mogu postati maheri ovih dana odnosi se na socijalnu dimenziju. 45 posto ljudi u zemlji koja vrvi mladima je nezaposleno. 17 posto živi u potpunom siromaštvu. Nadalje, sudovi su neadekvatni, a i odnosi s glavnim briselskim tijelima sve kompliciraniji. Slijedeći odluku IMF-a, Europska komisija je također zatvorila novčanik, pa tako neće dobiti niti očekivanih 50 milijuna eura kredita, baš kao ni 20 milijuna od još nekolicine donora. Svjetska banka smjestila ih je na 119. mjesto (od njih 183) za bavljenje biznisom.

Kosovo još uvijek ne odaje dojam zemlje koja je sposobna planski investirati i vraćati dugove. Rastući deficit vlada pokušava pokrpati jednokratnim aukcijama poput privatizacije državnog telekoma ili projektom izgradnje autoceste Albanija - Kosovo - Srbija. Trenutno je na pet posto bruto domaćeg proizvoda, Bruxelles propisuje maksimum tri. Za razliku od godine u kojoj su izglasali neovisnost od Srbije, lani su zasjeli na naslovnice svjetskih medija nešto manje slavljeničkim pričama. Glasine ili ne, radilo se o trgovini ljudima u kojoj se spominjalo i ime premijera Hashima Thacija te o namještanju prvih parlamentarnih izbora nakon neovisnosti na kojima je isti izvojevao pobjedu.

Postrani intrige, najveći kapital Kosova leži upravo u njegovom stanovništvu. Jest da imaju ekspertizu u iskapanju i preradi minerala, ugljena, obradi metala te proizvodnji tekstila ili hrane, ali ključni adut mlade države je njezina relativno mlada populacija. Ceku se pita zašto Kosovo ne bi postalo nešto kao bivša Kina u malom. Mjesto gdje će međunarodna industrija uposliti jeftinu radnu snagu. Kad već imaju toliko misija EU i SAD-a razbacanih po zemlji, ne bi bilo zgorega iskoristiti tu moćnu institucionalnu prisutnost za sklapanje novih poslova. Imati državu, a nemati ideju vjerojatno je zadnji argument koji žele staviti u ruke protivnicima izborenog suvereniteta.