Svijet ANALIZA KREŠIMIRA DUJMOVIĆA

Hoće li rejting-agencije nokautirati EU?

Povjerenje, obećanja, nada, strah – financijska tržišta pazare svim živim nematerijalnim fenomenima osim jednim: solidarnošću. Makar bila prisilna i interesna, ekvivalentna je bankrotu. EU je ponovno pohitao u pomoć Grčkoj, a nakon 2013. i Irska bi, baš kao i Portugal, mogla zatražiti još jednu injekciju kredita. Moody's čitavu akciju pretvara u kontraefekt – činjenice da se zemljama pomaže, da uvode sve drastičnije mjere štednje, nisu dokazi da su na putu oporavka, već da su totalno zaglibile u nesolventnost i besperspektivnost

Premda već dugo slušamo na lijevo uho da je kapitalizam jedina preostala politička ideologija, logika čistog profita još uvijek tu i tamo lupa kontru političkim odlukama. Moody's je prošlog tjedna degradirao Portugal, a jučer i Irsku u status kreditnog smeća, bez obzira na financijske intervencije Europskog fonda za stabilnost i MMF-a, bez obzira što je irska vlada sposobna vraćati dug još barem godinu i pol dana ili što je Portugal postigao široki konsenzus oko još rigoroznije štedljivosti. Iz Moody'sa bi nam pak odgovorili: ne bez obzira, nego upravo zato.

Elaboracija je sljedeća: Irci nemaju ideju što nakon 2013, te ih, baš kao i Portugalce, nužno čeka ista rutina spašavanja kao i Grke - novi zajam Bruxellesa i MMF-a. Drugim riječima, nepoželjni su za investicije.

Na kontraindikaciju financijskog spašavanja posrnulih članica EU-a upozorili su i iz druge velike rejting agencije - Standard & Poor'sa. Kada je Angela Merkel pokrenula inicijativu za uključivanje privatnog sektora u novu rundu keša za Grčku, u S&P-u su im objasnili da će time efektivno otpremiti zemlju u stanje selektivnog defaulta, što će reći - neke obveznice koje će doći na naplatu ostat će neplaćene. Zašto takva ocjena? Jednostavno, privatni kreditori izravno će raditi protiv svojeg interesa kupujući grčke državne obveznice, a takvo djedomrazovsko ponašanje kosi se s fundamentalnom logikom tržišta novca. To jest, samo dodatno dokazuje da su Grci u teškoj banani.

Utješno za sve stare idealiste koji još uvijek vjeruju da se ljudi ili nacije mogu okupiti oko političke ideje bez obzira na njezinu cijenu u novcu, Europska unija se u slučaju kriza nekolicine članica ponaša barem toliko politički, koliko i interesno. Dugoročno gledano, bilo bi bolje za Grčku ili Portugal da se vrate svojim nacionalnim valutama, devalviraju ih, proglase bankrot i restrukturiraju se na realnoj ekonomskoj snazi. Bio bi to zdrav početak i vjerojatno bi pokupili plusove kod nemilosrdnih agencija za kreditni rejting. No, Bruxelles si ne želi priznati da bi projekt euro mogao biti ništa više od nedorađene i loše ideje.

No, nije riječ samo o tipičnoj strategiji negiranja. Barrosso je možda u pravu kada kaže da su parametri prema kojima tri naveća rejting tigra – Moody's, Standard & Poor's i Fitch – donose zaključke temeljeni na površnim analizama, da su neupućeni u rad Unije, i s tajmingom koji totalno ignorira političke procese u spornim zemljama. Slušamo i pravorijek kolegice mu Viviane Reding koja otvoreno poziva na razbijanje rejting kartela zbog želje da definira sudbinu Europe i eura.

Povjerenik za jedinstveno tržište EU-a, Michel Barnier, nešto je konkretniji: treba tim trima privatnim agencijama ograničiti polje utjecaja i natjerati ih na transparentnost analitičkih taktika koje koriste. Prijedloga je još nekoliko – da ih se primora prvo servirati rezultate vladama EU-a ili da im se naprosto zabrani rad kada se radi o ocjenjivanju zemalja u krizi, ideja posebno draga novoj šefici MMF-a, Christine Lagarde.

Istina, djeluje zastrašujuće da privatne tvrtke i k tome na drugom kontinentu, presuđuju čitavom političkom i gospodarskom aparatu Europe. Definitivno im treba potkresati krila, ali ne i kljunove. Jer, iako možda neupućeni dokraja, signaliziraju strateške rupe u briselskom rješavanju financijskih problema potonulih članica. Nema koordinacije, promjene mišljenja oko načina rješavanja krize koliko su brojne, toliko su i brze, i najviše od svega – djeluju više palijativno nego inicijativno. Dobro je kupovati vrijeme ako znaš što s njim učiniti, a pitanje je imaju li Grčka, Irska ili Portugal ideje i snagu koje će ih vratiti u svjetsku ekonomiju za dvije ili tri godine.

Drugo, kritika vanjskog promatrača je uvijek zdrava, makar bila pristrana i sporna. Premda se ne mora doslovce slijediti, može djelovati kao korektiv i moment otriježnjenja. Ne zaboravimo, dotične rejting-agencije imaju itekakvu mrlju u biografiji. Svojim su financijskim proizvodima ključno doprinijele kreditnom balonu i globalnoj recesiji pred nekoliko godina.

Neki vide izlaz iz prekooceanskog ocjenjivačkog pritiska u osnivanju rejting agencije na domaćem terenu. Stvarno bi trebalo. Naime, unatoč očitom minusu da bi ista bila favorizirala europske interese na tržištu novca, zar to nije isto što već čine svi postojeći igrači? U svijetu financija subjektivne procjene sastavni su dio objektivne vrijednosti. Zbog njih se dobiva ili gubi lova. Vrijeme je da Europska unija lansira u taj košmar vlastitu iluziju stanja stvari.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još