Svijet AKCIJA SPAŠAVANJA EU-A

Europski New Deal kao rješenje krize eura

Nekoliko uglednih europskih državnika predlaže da se kriza eura riješi pokretanjem sveeuropskog New Deala, dakle programa masovnih investicija, a ne rigidnom štednjom koja već danima izaziva nerede na ulicama Atene. No mediji su detaljno izračunali da se u sadašnjem načinu spašavanja eura najviše pogoduje bankama, koje će od krize dobro i zaraditi

U svom magnum opusu 'Postwar' britanski historičar Tony Judt opisao je razvoj Europe nakon pakla Drugog svjetskog rata, naglašavajući da je zapadni dio kontinenta, dakle onaj koji nije bio pod sovjetskim utjecajem, od propasti spašen zahvaljujući Marshallovom planu. Riječ je o velikim novčanim investicijama koje je tada financirala pobjednička Amerika, svjesna da Njemačku mora dugoročno izvaditi iz ekonomske bijede, ako želi izbjeći još jedno otklizavanje u nacizam.

Američki plan je uspio, Europa je spašena i uslijedilo je više desetljeća blagostanja, kojim se Stari kontinent rijetko kada mogao pohvaliti. No nakon svjetske financijske krize 2008, Europa se kao cjelina nije oporavila, a prijeteći grčki bankrot već godinu dana ugrožava stabilnost eurozone, odnosno zajedničke valute. I dok se iz Bruxellesa, najviše pod utjecajem Njemačke, kao rješenje problema nameću drakonske mjere štednje te neoliberalno rasprodavanje svega mogućeg u državnom vlasništvu, neki europski državnici smatraju da do rješenja treba ići potpuno drugim putem.

Taj trend je započeo bivši njemački kancelar Helmut Schmidt, koji je u tjedniku Die Zeit objavio tekst pod naslovom 'Grčka je dio nas' te pozvao da se pomogne grčkom narodu kroz direktne investicije, a ne samo da se od njih traži rezanje svih mogućih socijalnih prava. Sada su pak tjedniku Der Spiegel mnogi ugledni europski političari potvrdili da zagovaraju svojevrsni New deal za Europsku uniju, vođeni idejom da će zajedništvo izvući Europu iz krize, a ne povlačenje u partikularne nacionalne interese, kao u prvoj polovici 20. stoljeća.

Napisana je i deklaracija u kojoj se aktualne europske moćnike poziva na investicije po ugledu na Rooseveltov New Deal, velikim ekonomski program koji je tridesetih godina prošlog stoljeća izvukao Ameriku iz Velike depresije. Inicijativu su pokrenuli atenski profesor ekonomije Yanis Varoufakis i njegov britanski kolega Stuart Holland, a za sada ih podržavaju bivši premijeri poput Belgijanca Guya Verhofstadta, Talijana Giuliana Amata, Francuza Michela Rockarda i bivšeg portugalskog predsjednika Jorgea Sampaija.

No ekonomski analitičari upozoravaju da EU trenutno nema alternative nego pomoći prezaduženoj Grčkoj, jer bi njezin bankrot mogao biti početak lančane reakcije koja će rezultirati gorom krizom nego što ju je prije tri godine izazvao krah investicijske banke Lehmann Brothers na Wall Streetu. Direktor osiguravateljskog diva Allianz Michael Diekmann kaže da bi odustajanje od financijske pomoći Grčkoj bilo kao da 'staviš vreću preko glave i da se brzinom od 200 kilometara na sat voziš autoputom'.

No mnogi su skeptični oko toga je li način pomoći Grčkoj koji je prevladao u Bruxellesu doista onaj pravi. Utjecajna agencija Standard & Poor, koja procjenjuje ekonomsku održivost pojedinih tvrtaka, akcija i ekonomskim planova, ovih se dana oglasila tvrdnjom da trenutačni europski plan za spas Grčke nužno vodi u bankrot te da dugove nije moguće reprogramirati uspješno. Također, mediji su izračunali da će od aktualnog plana najviše profitirati banke, iste one koje bi grčki bankrot odveo u propast.

Njemački ministar financija Wolfgang Schauble dogovorio je s njemačkim bankama da će one invstirati 3,2 milijarde eura u pomoć Grčkoj, što su njegovi stranački kolege iz CDU proglasili velikim uspjehom. Nakon pažljive analize utvrđeno je da od privatnih novčara i osiguravatelja dolazi tek polovica tog iznosa, a ostatak je komplicirana kombinacija kupovanja mjenica, poreznih olakšica i prodaje toksičnih grčkih kredita Europskoj centralnoj banci. Nadalje, banke su se u međuvremenu već osigurale sa strane, tako da bi po aktualnom modelu spašavanja Grčke baš one iz svega trebale najviše profitirati, jer nakon pokretanja grčke ekonomije mogu očekivati isplatu dugova s kamatama između pet i pol i osam posto. Zanimljivo je da nikome od trenutačnih europskih vođa, poput Nicolasa Sarkozyja i Angele Merkel, sve to nimalo ne smeta.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još