Svijet NAZARBAJEV I DIKTATORI ISTOČNOG SVIJETA

Kazahstan, nova faca 'na međunarodnoj šahovskoj ploči'

Astana, glavni grad Republike Kazahstan, u protekla je dva dana ugostio vrlo zanimljivo društvo u međunarodnim političkim okvirima. Predsjednicima Rusije i Kine, Dmitriju Medvedevu i Hu Jintaou, pridružio se iranski kolega Mahmud Ahmadinedžad. U goste su došli i čelnici Pakistana i Afganistana, ali američki i europski lideri u Astani nisu imali što tražiti

Premda je riječ o summitu Šangajske petorke (relativno labave sigurnosne organizacije Rusije, Kine i srednjoazijskih postsovjetskih republika), u Astani su se kao gosti pojavili i afganistanski predsjednik Hamid Karzai te njegov pakistanski kolega Asif Ali Zardari.

Domaćin skupa, kazahstanski diktator Nursultan Nazarbajev, upozorio je Karzaija da se trgovina heroinom iz Afganistana udeseterostručila otkako je on predsjednik te zemlje. Od takvog razvoja situacije jako pate postsovjetske republike, koje su od tranzitne rute postale i glavni potrošači heroina. Zatim je iznio još jednu u nizu svojih vizionarskih inicijativa: stvaranje zajedničkog 'cyberpola' za kontrolu interneta. Takvo bi tijelo, po Nazarbajevu, osiguralo 'elektronički suverenitet' ovoj skupini autoritarnih država, među kojima jedna Rusija stoji kao svjetionik demokracije. Naravno, radi se o strahu od proturežimskih demonstracija kakve su proljetos pomele nekoliko Nazarbajevljevih pandana u arapskome svijetu.

Skup je donio još jednu međunarodno-političku promociju zahuktalog Kazahstana, koji cijelo desetljeće bilježi godišnji ekonomski rast blizu deset posto. Dolazak Ahmadinedžada izazvao je veliko zanimanje, jer iranski predsjednik nije sklon međunarodnim gostovanjima otkako mu je međunarodna zajednica uvela sankcije zbog navodnih pokušaja da razvije nuklearno oružje. Na posebni sastanak Medvedeva s Ahmadinedžadom bio je pozvan još jedino – Nazarbajev.

Predodžbe o Stepi gladi i 'Boratovoj domovini' u samo su par godina zamijenjene imidžem srednjoazijskog mirakula, najrazvijenije zemlje u, istina, ne baš jakoj konkurenciji posrnulih postsovjetskih republika sa sufiksom 'stan'. Zapravo se i dalje radi o notornoj personalnoj diktaturi prešaltanog partijskog vođe Nursultana Nazarbajeva i njegove obitelji. Kazahstan, kao i okolne zemlje, karakterizira brutalna razlika između vladajuće oligarhije i obespravljenih nižih slojeva društva. No dokle god Nazarbajevljev režim provodi efikasne porezne reforme s ciljem smanjivanja dažbina za poduzetnike, ni zapad ni istok ne dižu glas zbog ignoriranja demokracije i ljudskih prava: prvo treba vidjeti koliko se s Kazahstanom može zaraditi...

Uz tradicionalnog partnera Rusiju, službena Astana održava i dobre odnose s SAD-om. S Rusijom i Bjelorusijom bi do 2012. trebala uspostaviti zajedničku ekonomsku zonu. Pritom Kazahstan relativno jeftino prodaje naftu Rusiji i zasad ozbiljnije ne ugrožava njezine izvozničke interese u Europi. S Rusijom čak ulazi i u obnovljene vojno-sigurnosne integracije kroz CSTO.

Borba Rusije i Kine za primat u Šangajskoj petorci
Istovremeno, vodstvo Kazahstana dosad je bilo u bliskim odnosima s SAD-om, koji je nekako upadljivo nedostajao na ovom summitu velikih sila. Suradnja s Amerikom traje još od 1990. godine, kada je Washington prvi priznao neovisnost Kazahstana. Bijela kuća podržava i energetsku suverenost devete najveće zemlje svijeta, kako bi se smanjio ruski monopol u toj sferi. Zauzvrat dobivaju pomoć u globalnoj borbi protiv terorizma, koji jednu of glavnih otvorenih fronti ima u Afganistanu, širem susjedstvu ove zemlje. Pritom su u Kazahstanu dobrodošle investicije i 'know-how' iz cijelog svijeta: višegodišnja hrvatska nastojanja da se probije na tom tržištu zoran su primjer. Zemlja koja je donedavno u svjetskoj javnosti percipirana kao zabačena i marginalna, odjednom postaje geopolitički igrač koji profitira u borbi za utjecaj velikih svjetskih sila. Nakon Rusije, koja na tom polju ipak vodi glavnu riječ te SAD-a, u igru se sve više uključuje i Kina.

Doduše, Šangajska organizacija za suradnju (Šangajska petorka) i na ovom se summitu pokazala kao slabo usklađena organizacija. Tako barem izvještava ruski Kommersant, koji piše da Moskva i Peking počinju voditi međusobnu borbu za financijski utjecaj u postsovjetskom prostoru, i da to zasad podriva čak i najosnovnije projekte poput osnivanja zajedničke banke. O senzacionalnim najavama uvođenja zajedničke valute da se i ne govori...  
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još