Svijet BIO JEDNOM JEDAN PROSVJED

Nije uspjelo u Zagrebu, neće ni u Madridu

Od zagrebačkih antivladinih prosvjeda ostalo je tek mutno sjećanje na turističko obilaženje grada. U Madridu, gdje je 'ozlojeđena mladež' tjedan dana čamila na Puerti del Sol, ostat će također tek pokoji opušak marihuane. Problem sa španjolskim prosvjedima je istovjetan nedavnim hrvatskim – nepovezano nezadovoljstvo svime i ničime. Općenita osuda političara, ekonomskog stanja, nezaposlenosti, besperspektivnosti. Zapatero je baš toliko kriv koliko može utjecati na situaciju. Drugim riječima, trebao je i sam doći s nekim transparentom

Svaka politika nosi i vlastite prosvjede, a u svijetu gdje se zanemarivi postotak problema može riješiti jednostavnom političkom odlukom i vladajuće klase se u najboljem slučaju nabacuju retorikom i PR-om, jedinom stvarnom valutom koja im je ostala na raspolaganju, tako i prosvjedi postaju sve bezličniji, raspršeniji i apstraktniji. Španjolska je prošli tjedan posvjedočila desecima tisuća nezadovoljnika okupljenih na glavnom madridskom trgu, Puerti del Sol, koji nazivaju i nultim kilometrom jer se od njega mjere sve druge udaljenosti unutar zemlje, no moćna gomilica imala je sve simptome zagrebačke prosvjedne impotencije.

Bez jasnog programa reforme, bez definiranog vodstva, bez strateški osmišljenih točaka pritiska, sve se svelo na ispad bijesa što većina mladih Španjolaca nema posao i što su političari generalno korumpirani. Baš kao i u domaćem slučaju, stasajuća generacija bez ikakvih posebnih izgleda na tržištu rada grmi protiv ustajalog dvostranačja, socijalista i konzervativaca (narodnjaka) koji se izmjenjuju na vrhu, a bez da i jedni, i drugi, i treći uopće mogu bitno utjecati na bitnije poboljšanje španjolske situacije u predvidljivoj budućnosti.

U masi koja je proteklih sedam dana okupirala Puertu del Sol bilo je antiglobalista, penzionera, nogometnih navijača, ljudi s burze, a sasvim komotno im se mogla pridružiti i vladajuća elita jerbo bi većina njih drage volje izvikivala parole ili ih ionako izvikuje s političke pozornice, poput 'Nismo protiv sustava, samo ga želimo promijeniti', 'Demokracija, svakodnevna bitka' i tome slično, a kojima su Madrižani poručili vlastima da im je dosta.

Problem je daleko kompliciraniji nego ga može artikulirati nezadovoljstvo desetaka tisuća ljudi, pa ni ne preostaje drugo nego iskaliti bijes u potpuno praznoj formi. Španjolce najmanje zanima hoće li im sljedeću plaću ispostaviti Zapaterova, konzervativna ili vlada malih zelenih, ne zanimaju ih više politički programi, svejedno im je za koga će naposljetku glasovati jer to ionako neće promijeniti stanje na tekućem. Jedino što im preostaje je da žele nekog ili nešto treće. Neki politički 'X' koji će magijski objediniti sve potrebe, želje i snove izgubljene generacije te ih konačno smisleno uključiti u radno tkivo društva.

Danas biti u dvadesetima i živjeti u Španjolskoj znači biti nezaposlen u skoro svakom drugom slučaju (41 posto). Biti u tridesetima znači uglavnom biti na privremenom ugovoru. Početi raditi znači primati plaću od kojih 800 eura prije poreznih nameta, i to u zemlji koja barata istim cijenama kao Francuska ili Njemačka gdje ljudi startaju sa cca. 1.500 eura. Zemlja u globalu pati od 21-postotne nezaposlenosti, Zapatero je prisiljen na gadno stezanje kese u javnom sektoru s tanašnom nadom da Španjolska ipak neće morati proglasiti bankrot u sljedećih godinu dana. Građevinski sektor koji je koliko-toliko osiguravao normalnu egzitenciju kolabirao je nakon sloma tržišta nekretnina, a ne može se cijela nacija preseliti u Loret de Mar i prodavati hrvatskim maturantima sangriju i sladoled. A i nije da bi se nešto namlatili para.

Ipak, koliko god bio nedefiniran i u konačnici, nažalost, uzaludan, val prosvjeda u Španjolskoj kaznio je Zapaterove socijaliste na lokalnim izborima u nedjelju. Narodna stranka Mariana Rajoya potukla ih je sa 10 posto prednosti u zbroju po općinama, što im je najveći politički uspjeh od kraha Frankove diktature 1978. Hoće li Zapatero politički preživjeti do sljedećih parlamentarnih izbora u ožujku iduće godine, i nije pretjerano važno. Malo toga će se promijeniti za adolescente s transparentima ukoliko se Španjolska ne dosjeti što s tim silnim ljudskim potencijalom u najboljim godinama. Još ako se ispostavi da su bilance lokalnih uprava krivotvorene, a za što postoje opravdane sumnje, te da regionalni i madridski dugovi nadmašuju i najbolje namjere kreditora, bit će to najgromoglasniji nokaut što ga je Europa čula u posljednje dvije godine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još