Alastair Campbell, spin doktor dugogodišnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira i jedan od najcjenjenijih političkih komunikacijskih stručnjaka i stratega na svijetu, koji će se u četvrtak u hotelu Westin na cjelodnevnoj konferenciji predstaviti hrvatskoj javnosti, odgovorio je putem emaila na nekoliko pitanja za tportal o fenomenu Donalda Trumpa i Sare Palin, slabostima Baracka Obame i novoga britanskog prmijera Davida Camerona, kontroverzama oko odluke o napadu na Irak, ali je i udijelio savjet Jadranki Kosor i oporbi kako se ponašati u predizbornoj kampanji
Ovo je izborna godina u Hrvatskoj. Kao što ste možda čuli, naša premijerka ima problema sa antieuropskim prosvjedima i porastom euroskepticizma. Koji biste savjet dali njoj ili opoziciji?
Pitanje nacionalnog identiteta je uvijek ključno u politici i često se s njim teško nositi. Sve što vođa koji želi voditi zemlju u određenom pravcu može napraviti je da konstantno forsira teme koje su strateški potkrijepljene argumentima koji su nastali na provjerenim analizama, kao i zašto vjeruju da je to u interesu života ljudi i njihova standarda. Često je oponentima mnogo lakše napadati aktualne teme nego onima na vlasti opravdati ih, jer oponenti mogu lako generirati strah od nepoznatog. Ali s vremenom ljudi slušaju i uključe se u dublje analize, ako je tema predstavljena precizno i strateški.
Kako komentirate komunikacijsku strategiju novog britanskog premijera Davida Camerona? On nije otvoren i proaktivan prema medijima kao što je bio Tony Blair?
Ne bih se složio s tim. On je vrlo usredotočen na komunikaciju s javnošću i na neki način smatram da David Cameron pokušava pratiti neke od pristupa Tonyja Blaira, ali politička situacija je znatno drukčija. Tony je došao na vlast uvjerljivo pobjedivši na izborima i iza sebe je imao golemu podršku javnosti. Cameronov dolazak na vrh je bio prilično zbrkan i neuvjerljiv jer nije pobijedio u potpunosti, nego je morao formirati koalicijsku vladu. Smatram na neki način da nije ostvario potpunu pobjedu jer je kasno utvrdio strateške odrednice, ali od formiranja koalicije njegovi strateški ciljevi su jasniji – sad želi pokazati da može voditi koaliciju, srediti ekonomiju, napasti deficit, i za sve loše okriviti laburiste unatoč globalnoj krizi. Smatram da su pri komunikaciji ovih ciljeva on i njegov zamjenik Geroge Osoborne prilično jasni. Prema mojem mišljenju, Cameron će u veće probleme zapasti na području reforme javne uprave, gdje, u zdravstvu naprimjer, nemaju mandat za reforme koje predlažu i nisu jasno objasnili zašto idu u promjene.
Kakav je danas vaš odnos s laburističkom strankom? Kontaktiraju li vas vodeći ljudi stranke radi savjeta?
Morate se prisjetiti da su brojni ljudi koji se danas nalaze na vodećim pozicijama u Laburističkoj stranci ljudi s kojima sam surađivao godinama. Braća Miliband, Ed Balls, Douglas Alexander i drugi – ljudi su s kojima sam blisko surađivao. Stoga bi bilo čudno ne ostati u kontaktu. Stavio sam do znanja i kada sam 2003. godine napustio Downing street da ću se vratiti pomagati u kampanjama, ali isto tako da ne želim puni angažman s punim radnim vremenom. Još sam u kontaktu s trenutačnim vodstvom stranke i ako ikada budu mislili da im mogu pomoći, znaju da me mogu pitati. Tako da se ja s njima vidim i čujem često, ali na neslužbenoj razini.
Postoji li danas na svijetu netko tko bi bio vaš nasljednik na polju političke komunikacije i zašto?
Siguran sam da postoji mnogo ljudi jer se svijet komunikacija mijenja tako brzo da je uvijek u rukama iduće generacije ili novog vala promjene. Jedna od frustracija koje sam osjetio na prošlim izborima je da nismo iznjedrili novu generaciju komunikacijskih vođa, tako da je ispalo da su je vodili isti ljudi kao i prethodne. Naravno da je iskustvo važno, ali u predizbornim kampanjama i komunikacijama posebno, jer su u ovim područjima promjene iznimno brze zbog tehnološkog napretka, potrebni su vam mladi umovi kako bi profitirali na toj promjeni. Neki od ključnih ljudi u Obaminoj kampanji, npr., posebno u digtalnom dijelu, ali i neki od ljudi iz tima koji mu piše govore, bili su ljudi u 20-im i 30-im godinama života.
Iznad vaše karijere još visi sjena odluke oko britanske intervencije u Iraku. Vjerujete li da će ikada nestati? Da imate priliku, biste li nešto napravili drukčije?
Irak je bio najteža odluka koju je vlada Tonyja Blaira trebala donijeti. Riječ je o kontroverznoj i nepopularnoj odluci za mnoge ljude od samoga početka. I, naravno, nakon što je Sadam svrgnut i nije pronađeno oružje za masovno uništenje, iako je mnogim ljudima bilo drago što je otišao, odluka o napadu je postala još kontroverznija. Uspostava novog sustava nakon invazije je loše izvedena i tako dalje. I dalje mislim da je svijet bez Sadama na vlasti u Iraku bolje i sigurnije mjesto za život. Također znam, jer sam bio tamo, u vezi s komuniciranjem o tamošnjoj situaciji, da nismo pretjerivali. Mnoge kontroverze oko dosjea o oružju za masovno uništenje su se pojavile tek nakon invazije na Irak. U to vrijeme analitičari su se složili da se radilo o razboritoj odluci tajnih službi (op.a. na osnovu čijih podataka je donesena odluka o invaziji na Irak), ali ispostavilo se da su mnogi podaci službi bili pogrešni. Ali sjetimo se da izvještaji tajnih službi o oružju za masovno uništenje nisu bili jedini razlog za akciju protiv Sadama Huseina. On je godinama kršio rezolucije UN-a, na vlasti je kao brutalni diktator bio godinama, ali ono što je bilo poznato i s čim se računalo kao s prijetnjom, promijenilo se tek nakon 11. rujna. Naravno, želio bih da rasprava o tome nije postala tako prljava, ali mi smo dali sve od sebe kako bi predstavili razloge zašto je vlada postala više, a ne manje zabrinuta oko Iraka.
Biste li komentirali fenomen Donalda Trumpa i Sare Palin?
Televizija ostaje moćan medij koji su u ovom slučaju oboje iskoristili kako bi ostvarili svoje ciljeve i dobili pažnju i podršku. Nadam se da su Amerikanci dovoljno razboriti i da vide da interes, pažnja i podrška nisu isto kao i moć i da oni ne bi bili vjerodostojni predsjednici i isto tako vjerodostojni republikanski kandidati.
Kako biste komentirali javni nastup Baracka Obame sada, u usporedbi s onim prije nego što je izabran za predsjednika? Po vašem mišljenju, je li dobar ili loš?
Citirat ću vam jedan od najpoznatijih političkih i citata političkih kampanja Maria Cuoma, koji je rekao: 'U kampanji je poezija, a na vlasti proza.' Obama je zasigurno vodio poetsku kampanju. On je bio strahovito uspješan u vođenju kampanje. Njegova prošlost, glas, govorničke sposobnosti, mirnoća, poruka nade i politike na mjestu, sve to kombinirano dalo je strašno uspješnu i brilijantnu kampanju. Smatram da još uvijek posjeduje mnoge od tih vještina i atributa, ali jasno je da voditi zemlju poput SAD-a, posebno u ovim teškim i zahtjevnim vremenima, nikad neće biti lako. Zato smo možda vidjeli više proze, a manje poezije, od kada je preuzeo Ovalni ured. Također, svjedoci smo da američki političari i mediji znaju biti zlobniji nego inače, a s gubitkom midterm izbora (u sredini predsjedničkog mandata po SAD-u se održavaju parlamentarni izbori na kojima se mijenja pola zastupnika u Kongresu i senatora u Senatu) stvari nisu nimalo lakše za njega. Ali još uvijek mislim da će dobiti drugi mandat.
