ANALIZA DRAGE PILSELA

Latinska misa, zabrana pričešćivanja na ruke i slabe poruke ljudima drugih kultura i vjera

01.05.2011 u 16:37

Bionic
Reading

U dvoiposatnoj, nimalo agilnoj ni zanimljivoj ceremoniji beatifikacije pape Ivana Pavla II. od strane njegova nasljednika Benedikta XVI. koji postaje prvi papa u povijesti koji je beatificirao svojega prethodnika, pod vedrim nebom i pred golemom, svakako milijunskom masom vjernika koja se ne pamti od sprovoda blaženika prije šest godina, istaknuta je osobna vjera Karola Wojtyle, njegova marijanska pobožnost i njegova uzorna bolesnička patnja

Radost i suze stotine tisuća vjernika koji su nahrupili na Trg svetoga Petra u Vatikanu, među kojima je bilo jako mnogo Poljaka koji su prenoćili na ulicama kako bi mogli osigurati mjesto na, za njih, poseban trenutak Crkvene i nacionalne povijesti, sasvim sigurno su dobar sažetak onoga što se vidjelo tijekom današnje beatifikacije Sluge Božjega pape Ivana Pavla II. čiji će se blagdan, od danas, kako je naredio papa Benedikt XVI, slaviti 22. listopada, na dan preuzimanja papinske službe.

Nakon što je, prema uhodanoj proceduri, saslušao molbu da se kandidat imenuje blaženikom, a što je u ime mjesne rimske crkve izgovorio Papin vikar za grad Rim, kardinal Agostino Ballini, koji je pročitao i kraću verziju Wojtyiline biografije, Benedikt XVI. se obratio uzbuđenom mnoštvu, ali prije toga do pape je donesena relikvija Ivana Pavla II, njegova krv u ampuli smještenoj u relikvijar u obliku maslinove grančice.

Nosila ga je poljska časna Tobiana, koja je najduže bila uz Ivana Pavla II, u pratnji francuske časne sestre Marie Simon-Pierre, koja je, kako vjeruje Crkva, ozdravila od Parkinsona zahvaljujući zagovorima Ivana Pavla II. i zbog čijeg je ozdravljenja sada beatificiran. S Ivanom Pavlom II. Božji je narod mogao prijeći prag trećeg tisućljeća. Ivan Pavao II. je blaženi zbog svoje vjere, snažne i darežljive, apostolske, kazao je Benedikt XVI. u homiliji tijekom svečane mise beatifikacije Ivana Pavla II.

Papa je rekao da je u svojoj oporuci novi blaženik napisao: 'Kada je 16. listopada 1978. konklava izabrala Ivana Pavla II, primas poljske crkve kardinal Stefan Wyszynski mi je rekao: 'Zadaća novog pape će biti uvesti crkvu u treće tisućljeće', te je dodao da zahvaljuje Svetom Duhu na velikom daru što je bio Drugi vatikanski sabor i zbog čega se osjeća dužnikom. Nije, međutim, istaknuo gotovo ništa od apostolskog rada Ivana Pavla II. Nikakvih poruka o njegovu ekumenizmu i o međureligijskom dijalogu, čak ni o mirotvorstvu, nije bilo, već se Benedikt XVI. usredotočio na isticanje osobne vjere novoga blaženika i na rad pokojnog pape na učvršćivanju vjere svojih suvremenika. Ljudi drugih kultura i vjera u globaliziranom svijetu danas su ostali uskraćeni za adekvatnu prezentaciju baštine Ivana Pavla II.

'Tijekom prve mise na Trgu svetog Petra, Ivan Pavao II. je izgovorio čuvene riječi 'Nemojte se plašiti! Otvorite, dapače, raširite vrata Kristu'', kazao je papa Ratzinger i dodao: 'Karol Wojtyla je došao na Petrov trag noseći sa sobom svoje duboko promišljanje o usporedbi marksizma i kršćanstva koncentriranog na čovjeka. Njegova poruka je bila: čovjek je put Crkve i Isus je put čovjeka. S tom porukom, koja je veliko nasljeđe Drugog vatikanskog sabora, Ivan Pavao II. je vodio Božji narod prema prelasku praga trećeg tisućljeća, koji je upravo zahvaljujući Kristu on mogao nazvati 'pragom nade'. Tu nadu koja je nestala s marksizmom i s ideologijom napretka, Ivan Pavao II. je legitimno pozvao s kršćanstvom i vratio joj izvornu bit, vratio je izvornu nadu', kazao je Ratzinger.

Joseph Ratzinger, sadašnji papa, bio je suradnik Ivana Pavla II. od 1982, kada je postao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, te je, kako je kazao, izbliza učio od njega i danas mu se osobno i posebno zahvalio. 'Njegova molitva me pogodila i izgradila', priznao je Benedikt XVI, koji je na početku homilije objasnio zašto je za beatifikaciju izabran datum 1. svibnja.

Ovogodisnja prva nedjelja poslije Uskrsa, koji je Ivan Pavao II. proglasio danom Božjeg milosrđa, je dakle pala na 1. svibnja. I zbog toga je za beatifikaciju izabran taj dan. No to je i početak Marijanskog mjeseca u kojem se slavi i sjećanje na svetog Josipa radnika. Nakon mise, i u tradicionalnoj molitvi 'Kraljice neba', Papa se prisutnima i onima koji su pratili prijenos obratio na francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom, portugalskom, poljskom i talijanskom jeziku.

Nakon ceremonije nikoga nije pozdravio osobno, imenovao je tek talijanskog i poljskog predsjednika, te se brzo povukao u unutrašnjost bazilike Svetoga Petra kako bi se pomolio pored lijesa Ivana Pavla II. koji je izložen ispred glavnog oltara u samoj bazilici.

Beatifikaciju je pratilo i 87 državnih izaslanstava, među kojima i hrvatsko, na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor, te 2300 novinara, snimatelja i fotoreportera iz 110 zemalja. Mediji ističu i prisustvo krvavog diktatora Zimbabwea, Roberta Mugabea, i to posebnom dozvolom koju je dao Vatikan (komentatori podsjećaju i na prisan odnos koji je Ivan Pavao II. imao i s drugim diktatorima i tiranima kao što je bio čileanski predsjednik Augusto Pinochet).

Papa je želio da liturgija bude na latinskom jeziku, a bilo je vidljivo, kao još jedan znak integrizma i negacije liturgijske obnove s Drugog vatikanskog koncila, da su svećenici dobili naredbu da ne pričešćuju ljude na ruke, već izravno u usta, kako je bilo pravilo prije Koncila.

Benedikt XVI. je bio jasan i kazao je da je Ivan Pavao II. blaženik zbog snage svoje osobne vjere, zbog marijanske pobožnosti i zbog toga što se suobličio Kristu te je bio stamen kao kamen, unatoč teškoj bolesti koja ga je godinama mučila.
Papa je priznao 'suzdržanu brzinu' kojim je tekao proces jer, kako je rekao, 'osjećao se miris svetosti Ivana Pavla II', a kao glavna društvena ili politička karakteristika novog modela za Katoličku crkvu istaknuta je ustrajnost u protivljenju shvaćanju čovjeka prema marksističkom modelu (kao da je marksizam jedini ili glavni problem Wojtylina ili Ratzingerova vremena). Malo je riječ pak bilo posvećeno većini čovječanstva koja živi u siromaštvu i u beznađi pod naletima surovog kapitalizma i nedemokratskih sistema.

Sve u svemu, stiječe se dojam da je Benedikt XVI. želio ostati zapamćen po ovoj beatifikaciji, odnosno iskoristiti popularnost Ivana Pavla II. koja je apsolutno neosporna i zadivljujuća, kako bi popravio prilično lošu sliku Katoličke crkve u kojoj neoliberalni i neofašistički pokreti (Opus Dei ili Comunione e Liberazione), ali i hijerarhija koju su imenovali pokojni i sadašnji papa, onemogućavaju istinsku reformu Crkve koja ostaje daleko od ciljeva Koncila, u kojoj se događaju pad vrijednosti i pad osobnog odnosa s utemeljiteljem, Isusom, i gdje se nade polažu u velike manifestacije koje bi trebale nadahnuti više nego sama Božja riječ.

Ako je Crkvi i bila potrebna masovna psihoterapija, Benedikt XVI. joj je danas priuštio bogatu seansu, ali je pitanje hoće li se pacijent oporaviti bez suočavanja s istinom o sebi.