Svijet NOVA VOJNA STRATEGIJA

Umijeće cyber ratovanja

Iako futuristički scenariji o ratu koji bi se vodio kompjutorskim programima bolje odgovaraju holivudskim scenarijima, Pentagon ulaže znatna sredstva u razvijanje računalnih softvera koji će mu pomoći u lociranju pobunjeničkih skupina i predviđanju budućih sukoba. Unatoč ne pretjerano ohrabrujućim rezultatima, nova američka vojna strategija ne pokazuje znakove posustajanja

Premda holivudskim filmskim produkcijama američka vojna strategija već desetljećima predstavlja izvor nepresušnog nadahnuća, novi cyber alati kojima se koristi Pentagon donose novi zamah u brisanju granica između filmske fikcije i realiteta.

Prema istraživanju Nature Newsa, Pentagon je u procesu intenzivnog razvijanja računalne društvene nauke, tzv. bihevioralnih algoritamskih modela i programa koju bi pomogli američkim vojnim snagama u konačnom svladavanju pobunjeničkih skupina. Još važnije od toga, složeni programi, koji su u stanju brzo obraditi gomile podataka, djelovali bi poput kakvog pouzdanog ratnog prognostičara s mogućnošću relativno egzaktne procjene ustanka ili sukoba u određenoj zemlji.

Kako se dakle razvija novo, cyber ratno umijeće? Prvi korak je u ekstenzivnom sakupljanju brojnih podataka s terena, imena, lokacija, odnosa među ciljanim metama. Potom se podaci ubacuju u kompjutorske programe koji ih kombiniraju s ekonomskim i kulturološkim parametrima buduće ratne zone da bi se izradio detaljni profil ciljane skupine, stupanj njezine organizacije i bihevioralni model.
Stuxnet, cyber ratovanje


Problematični rezultati

Rezultati kompleksne računalne operacije, čiji cilj može biti razotkrivanje skrivenog oružja ili potencijalna opasnost širenja 'neprijateljske' ideologije potom se šalje vojnim i obavještajnim snagama na terenu koje djeluju shodno poslanim dijagramima.

Konačan rezultat zvučao bi otprilike ovako: 'X zemlja ima Y šansi za građanski rat' ili 'Lokacija skrivenog oružja/pobunjenika je prema X postotku na Y lokaciji.'

Među citiranim programima najviše se spominju Organization Risk Analyer (ORA), Integrated Crisis Early Warning System (ICEWS) te Spatial Cultural Abductive Reasonig Engine (SCARE). A svi su navedeni programi i dalje u fazi 'intenzivnog razvitka'.

No iscrtani ratni model, koji neodoljivo podsjeća na scenarijski predložak kakvog filmskog blockbustera više nego na valjani vojni prosede, u praksi se pokazuje jako problematičnim. Poteškoće se pokazuju, kako u metodama tako i u samim rezultatima.

Primjerice, za ključne pojmove koje ulaze u računalne algoritme mogu se naći prorok Muhamed i određena koncentracije riječi 'raznijeti' po društvenim mrežama. Izvan ideoloških stranputica o trpanju bitnih i manje bitnih pojmova u kompjutorski program koji ih sve tretira s jednakim prioritetima, rezultati ne obećavaju.

Primjerice, sukobi u Sjevernoj Africi prošli su pored sofisticiranih radara Pentagona posve neprimijećeno, a niz podataka o mogućim lokacijama postavljenih bombi u Iraku, demantirale su snage na terenu. Ili su im previđene lokacije bile otprije poznate ili su se pokazale kao pogrešne.

Želje i mogućnosti

Korištenje novih alata također podiže niz zanimljivih pitanja, a ta su: hoće li vojne odluke odsad samostalno donositi kompjutorski programi ili će im ipak trebati ljudski korektiv? Ili čak nešto pragmatičnija pitanja poput: što mogu donijeti goleme količine podataka, bez jasnog uvida i kriterija, pored vojnih stručnjaka s terena?

Iako se učinkovitost računalnih modela predviđanja i simuliranja ratnih situacija često dovodi u pitanje od strane samih znanstvenika, Pentagonove rastuće investicije u razvijanje programa (prema nekim izvorima, tijekom 2011. uložit će se tridesetak milijuna dolara u nove računale programe, ne računajući paralelna istraživanja u privatnom sektoru) navele su mnoge znanstvenike da primire svoje inicijalne reakcije koje su uglavnom tretirale novi ratni model kao paraznanstveni i irelevantni fenomen.

No možda najdirljivija reakcija na neučinkovitost modela je stigla iz samog Ministarstva obrane SAD-a, od Kena Comera, zamjenika direktora obavještajne službe. Ona istovremeno svjedoči kako o nepomućenom povjerenju u superiornost vlastitih snaga tako i o očitom porazu na terenu, a glasi: 'Neprijatelj se dobro drži, bez računala, interneta, bez baze podataka – i bez nauke.'
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još