Svijet ANALIZA: TKO JE TKO U JEMENU

Ali Abdalah Saleh pada, ali što onda?

Od početka veljače, slijedeći korake opozicije u Tunisu i Egiptu, Jemen prolazi kroz razdoblje jake političke nestabilnosti i nasilja, o čemu stižu sumorne vijesti s obzirom na to da policija i dalje puca po građanima. U ovom se članku pokušava pojasniti tko je tko u toj zemlji arapskog poluotoka i kako se može razviti situacija nakon skoroga i vrlo izvjesnog pada predsjednika Alija Abdalaha Saleha

Čini se da nakon pokolja od 18. ožujka, kad su u glavnome gradu Saani policijski snajperisti pobili pedesetak osoba te ranili najmanje 192 demonstranta, zbog čega je došlo prvo do ostavki nekoliko ministara, a onda i do smjene vlade, zatim i do prelaska u redove oporbe tri ključna generala i na desetine časnika, sjena građanskog rata raste.

Predsjednik Saleh, na vlasti već 32 godine, zanijekao je da je policija kriva za pokolj od petka te je za to optužio 'vojne pobunjene elemente', što je izazvalo pravu lavinu gnjeva i kritika. Glavni urednik lista na engleskom Yemen Post, Hakim al Masmari, smatra da je oko 60 posto vojske na strani prosvjednika i da će to dovesti do skoroga pada predsjednika Saleha.

U izjavi za agenciju AFP, stručnjak za povijest Jemena Franck Mermier kazao je da je predsjednik izgubio sav kredibilitet te da njegov ostanak povećava rizik civilnoga rata. Na njegovoj strani ostaje samo dio oružanih snaga i policije koju vodi preko obiteljskih, to jest plemenskih veza. Naime, budući da je Jemen, kao i Libija, podijeljen na plemena koja su jako naoružana, ovaj crni scenariji građanskoga rata nije odbačen.

Ipak, pokušajmo pojasniti tko je tko u cijeloj ovoj sagi.

Predsjednik Saleh
. Vlada već gotovo 33 godine: 12 u bivšem Sjevernom Jemenu, a onda 21 godina u ujedinjenom Jemenu. Saleha se često opisivalo kao mudrog ili sposobnog manipulatora, ali se trenutak gubitka položaja, ne samo iz već navedenih razloga (ima veći dio vojske protiv sebe i zemlja puca po šavovima), približava proporcionalno njegovo apetitu da sačuva gomilu bogatstva kojih je zgrnuo za sebe, djecu i bližu rodbinu.

U dugoj karijeri, nekako kao Gadafi, Saleh je trgovao kupujući lojalnost lidera plemena, islamskih vođa i vojnih zapovjednika. Međutim, pred naletom zahtjeva da se proširi prostor narodne participacije i pred naglim padom ekonomije sposobnosti predsjednika da održi stabilnost, kakve-takve koalicije padaju kao kamen u bunar.

Sasvim je vjerojatno da će, kada padne Saleh, s njim otići i kamarila rodbine i birokrata koji su oko njega te zloglasna stranka Opći narodni kongres, iako će neki od njenih čelnika preživjeti i biti sastavnica buduće vlasti. S obzirom na to da zasad uspijevaju preživjeti čak dvije reformističke frakcije te stranke, moguće je da buduća vlada bude formirana od reformatora i pokajnika.

Omladinski pokret
. Pobuna u Jemenu započela je u nukelusu sveučilištaraca, kojima su se pridružili aktivisti civilnoga društva, nezaposleni i građani koji su frustrirani političkom dinamikom (slično kao što se stvarao jezgro prosvjednika u Zagrebu). Ti mladi studenti, iako su vrlo različiti (to jest, dolaze iz sasvim suprotstavljenih tabora) zbog društvenog, plemenskog ili zemljopisnog porijekla, imaju jake veze koje su učvršćene internetom, televizijom (Al Jazzera ima i tu ogromnu ulogu, baš kao i u Tunisu i Egiptu) i događajima s civilne scene.

Možda omladina nema vodeći glas u akciji rušena Saleha (to su sada pobunjeni časnici), ali simbolizira legitimnost procesa demokratskih promjena. Deseci njezinih mučenika, naročito onih koji su ubijeni 18. ožujka, izazvali su nezaustavljiv val dezertiranja iz vladajućih krugova i definiraju kraj omraženog predsjednika i njegove stranke.

Sasvim sigurno, mladi studenti će se, kada sve bude gotovo, prikazati kao glavni pobjednici iako je zasad teško vrednovati ili izmjeriti težinu njihove, ako ništa drugo, moralne pobjede. Tek treba vidjeti do koje će se mjere inicijative mladih usvojiti u slaganju nove vlasti i neće biti prvi puta, kao što se događa u Tunisu i Egiptu, da su nastojanja revolucionara izdana. Kako bi utvrdili tu svoju revoluciju, mladi trebaju jasna financijska i tehnička sredstva koje nemaju, barem ne u odgovarajućoj mjeri, a kako bi se natjecali sa političkom, ekonomskom i društvenom kremom a naročito s obiteljima plemenskog pedigrea.

ZVS. Zajedničko vijeće stranaka (ZVS), osnovano 2002, koalicija je relativne kohezije koju čini najmanje šest oporbenih grupacija od kojih je najveća ili najutjecajnija Islamska kongregacija za reformu, stranka modernog islamskog profila koja je poznatija po kratici na arapskom Islah (reforma).

Nakon nje dolazi Socijalistička partija Jemena, vladajuća i gotovo jedina stranka u južnom Jemenu do ujedinjena zemlje (22. svibnja 1990). Koalicija će se pokušati nametnuti reformistima iz sadašnje vladajuće stranke, ali još ima puno poteškoća u unutarnjim prepirkama i u svladavanju južnog secesionizma te s posljedicama pobune plemena Huthi na sjeveru.

Današnja država Jemen nastala je 1990. ujedinjenjem Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen. Na području jugozapadnog djela Arapskog poluotoka u starome vijeku bilo je nekoliko gradova-država visoke kulture i civilizacije. U ranome srednjem vijeku Jemenom su vladali Etiopljani i Perzijanci, a od 630. Arapi. Pod turskom vlašću od 1517. do početka 18. stoljeća kada na vlast dolaze jemenski imami.

Na početku 19. stoljeća luku Aden su zauzeli Britanci i proširili se u unutrašnjost zemlje osnovavši - Protektorat Aden. Na sjeveru zemlje osnovano je 1918. Mutaveklijsko Kraljevstvo Jemen, ali južni dio zemlje ostao je pod britanskom vlašću. Godine 1959. osnovana je Federacija Arapskih Emirata Juga, a nakon odlaska Britanaca 1967. proglašena je Demokratska Narodna Republika Jemen. Potom je 1972. godine izbio rat između dviju jemenskih država - Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen. Kasniji sukobi doveli su do novog rata 1979, a potom su uslijedili pregovori koji su prethodili njihovu ujedinjenju. Godine 1994. izbio je građanski rat između sjevernjačkih i južnjačkih snaga u kojem je Sjever (Saleh i njegovi ljudi) pobijedio i učvrstio vlast u cijeloj državi.

Ono što je pozitivno u ovoj koaliciji jest da čine jezgru buduće solidne vlasti, za razliku od potpuno kaotične Libije, naravno, ukoliko se promjene pravila igre i ukoliko se promjeni izborni sustav, što traže predstavnici sveučilištaraca (sada se može birati jedinstvenog kandidata, a traži se uvođenje izbornih lista).

Hashid i Bakeel. Jemensko je društvo, unatoč političkim promjenama u proteklih 50 godina, ipak i u prvome redu plemensko u kojem prevladavaju dvije najmoćnije federacije plemena, onih na sjeveru: Hashid i Bakeel. Kada je Saleh, koji pripada plemenu Sanhan, iz federacije Hashid, došao na vlast 1978, počeo je s marginalizacijom plemena iz federacije Bakeel. Ali zbog beskrupulozna bogaćenja stekao je i mnogo neprijatelja u vlastitom plemenu i federaciji plemena.

Reuters
Revolucija ruža u Jemenu
Pokušao je onda novo pozicioniranje uz federaciju Bakeel, ali je zemljopisno rastrgana i nema snage kao Hashid. U međuvremenu su glavari Bakeela iz političkih razloga pristali na dogovorena vjenčanja s predstavnicima plemena iz Federacije Hashid, što je uvelike pomutilo planove predsjednika Saleha.

Podrška, gotovo jedinstvena, koju sada Hashid i Bakeel daju prosvjedima, iako politički teško objašnjiva, može se razumjeti zato što su: a) Saudijci digli ruke od Saleha, a imaju veliki utjecaj na plemena u Jemenu i b) savezništvo je to iz straha jer nije jasno koja će federacija ostati u boljem položaju kada padne Saleh.

To je jedan od razloga zašto su se veliki vojskovođe, kao što je general Ali Moshen (70), pridružili oporbi. On pak negira bilo kakve političke apetite i kaže da, zapravo, sva plemena gube u nakaradnom sustavu predsjednika Saleha te da će, ukoliko ne bude gramzljivosti i rata između plemena, na dugoj stazi svi profitirati ako zemlja izađe iz stanja siromaštva koje zahvaća sva plemena podjednako.

Međunarodna zajednica.
Iako se vrlo često ponavlja da je predsjednik Saleh 'čvrsti saveznik' SAD-a, a onda i Saudijaca u ratu protiv terorizma i Al Kaide (koji SAD tajno već cijelo jedno desetljeće vodi na teritoriju Jemena), ipak se mora kazati da je Saleh i za jedne i za druge bio jako težak partner, toliko da se ne zna točno kada je bio prijatelj, a kada neprijatelj.

Čini se da SAD i Saudijska Arabija jedva čekaju njegov pad i da će od toga profitirati, naravno, uz očekivane i potrebne investicije u postsalehovskom Jemenu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još