Predsjednik Goodluck Jonathan natječe se za novi mandat, a njegova Narodna demokratska stranka (PDP), na vlasti od ukidanja vojne vladavine 1999, kako se predviđa, zadržat će većinu, ali i izgubiti neke regije. PDP sada ima više od tri četvrtine parlamentarnih mjesta i kontrolira 27 od 36 nigerijskih država.

Glavni je protivnik Jonathanu, kršćaninu iz delte Nigera, Muhamadu Buhari, kandidat Kongresa za progresivnu promjenu (CPC), bivši vojni čelnik koji je 1983. izveo državni udar, no svrgnut je dvije godine poslije. Buharu je izgubio na izborima 2002. i 2007. te poručio da ovog puta neće trpjeti prevare.

Za predsjednika se natječu i bivši šef agencije za borbu protiv korupcije Nuhu Ribadu, čelnik stranke Akcijski kongres Nigerije (ACN) te Ibrahim Shekarau, guverner sjeverne države Kano, kandidat Svenigerijske narodne stranke (ANPP).

Da bi pobijedio u prvome krugu Jonathan mora dobiti većinu i najmanje 25 posto glasova u dvije trećine od 36 nigerijskih država, a oporbeni se kandidati nadaju drugome krugu.

Etnički složena država od 250 različitih skupina, Nigerija je podijeljena na uglavnom muslimanski sjever i kršćanski jug. Iza Južnoafričke Republike drugo je najveće gospodarstvo supsaharske Afrike i najveća izvoznica sirove nafte na kontinentu te sedma u svijetu po zalihama prirodnog plina.

To bogatstvo učinilo je Nigeriju jednim od najbrže rastućih gospodarstava u svijetu s oko sedam posto, ali je zbog njega zadnjih 50 godina zapostavljena poljoprivreda i proizvodnja te zemlja potpuno ovisi o izvozu nafte.

Službena nezaposlenost je 20 posto i znatno je viša u gradovima, a od 150 milijuna stanovnika njih više od polovice živi s manje od dva dolara na dan. Očekivani životni vijek od 48,4 godine svrstava Nigeriju uz bok Čadu i Sierra Leoneu, najsiromašnijima u zapadnoj Africi.

Zbog siromaštva česte su krađe nafte koje katkad završe katastrofalnim eksplozijama naftovoda i ljudskim žrtvama, kao i otmicama stranih radnika u delti Nigera radi golemih otkupnina. Stanovništvo u takvoj bijedi u političarima vidi elitu zabavljenu izborima koji će slabo utjecati na poboljšanje njihovih života i zato će pobijediti stranke koje će se pokazati drukčijima, ističu analitičari i strani diplomati.

Kampanja je bila manje nasilna nego dosad, no demokracije ne počinju niti završavaju izborima, prenosi Reuters ocjene promatrača koji drže malo mogućim da se Nigeriji dogode poslijeizborne pobune poput sjevernoafričkih i bliskoistočnih prosvjeda.

Strani diplomati nadaju se da će izbori biti pošteniji i vjerodostojniji nego 2007, što je važno sada jer međunarodnoj zajednici treba stabilnost, a ne još jedno žarište pored sukoba u Libiji i Obali Bjelokosti.

Nigerija mora pokazati demokratsku zrelost i zato jer predsjeda regionalnim blokom Zapadne Afrike (ECOWAS), jer je vodeća u Afričkoj uniji i teži postati stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a.

Nigerija je dosad surađivala sa Zapadom. Jedna je od triju afričkih država koja je glasovala za rezoluciju zone zabrane leta nad Libijom i za UN-ove sankcije Obali Bjelokosti. Kritički je ipak progovorio njezin šef diplomacije Odein Ajumogobia prošli tjedan optuživši međunarodnu zajednicu za dvostruke standarde jer je ustala u zaštitu civila u Libiji, no malo je činila da okonča nasilje u Obali Bjelokosti gdje je više od 500 ljudi ubijeno u poslijeizbornoj krizi.