Svijet VELIKA BRITANIJA NA NOGAMA

Pola milijuna prosvjednika maršira Londonom!

London se probudio poput uspavanog gorostasa. Pola milijuna ljudi maršira ulicama. Najmanje 800 autobusa i 10 vlakova je već dovezlo pozamašan broj prosvjednika iz udaljenih krajeva Velike Britanije. Zajedno sa nezadovoljnim Londončanima marširaju glavnim gradom u znak prosvjeda protiv Cameronovih mjera štednje koje su dosada ostavile preko sto tisuća ljudi bez posla. London nije vidio takve demonstracije još od 2003. i najave invazije na Irak

'March for the Alternative', organiziran za ovu subotu, a koji će nakon defilea londonskim ulicama kulminirati u Hyde Parku, dosada je najmasovnija i najupečatljivija kritika vladinih mjera štednje i moža naznačuje radikalnu promjenu smjera Cameronove politike ukoliko čovjek želi ostati na vlasti. Britancima jednostavno više nije prihvatljivo da se nacionalna ekonomija oporavlja na teret otkaza, ukidanja radnih mjesta i besperspektivnosti za čitav niz ljudi u javnom sektoru, jednako kao i studenata kojima su školarine dignute za 300 posto.

Prosvjed je organizirao sindikat TUC, a pridružile su im se studentske organizacije, aktivističke skupine, lepeza ljudi od umirovljenika, preko doktora, javnih službenika, obitelji, anarhista sve do nogometnih navijača. U posljednih 20 godina Velika Britanija ne pamti tako masovan sindikalni prosvjed.

O razlozima smo pisali već u nekoliko navrata. Otočka je kraljevina suočena s dugim razdobljem ekonomske stagnacije jer je zemlja tradicionalno živjela od financijskog sektora koji je 2008. doživio slom. S izvozom neusporedivo lošijim od Njemačke ili čak Francuske, i bez suvisle industrije koja bi naciju mogla podići na noge, Davidu Cameronu nije preostalo drugo nego da spasi državnu blagajnu radikalnim budžetskim rezovima koji su lansirali preko sto tisuća ljudi iz policije, zdravstva, državne administracije ili obrazovnog sustava na burzu, a u sljedeće četiri godine će ih prema planu biti otpušteno još 330.000.

Ankete pokazuju da je javnost podijeljena oko ekonomske politike konzervativno-liberlane koalicije. Prema onoj Guardianovoj, 35 posto misli da rezovi idu predaleko, 28 posto da su uravnoteženi, 29 posto da bi trebali biti i žešći. Osam posto je neodlučeno. Istraživanje YouGov kaže pak da 56 posto građana drži mjere štednje preokrutnima, dok anketa za ITV kaže da čak dvije trećine ljudi smatra kako bi vlada trebala ponovno razmotriti svoje akcije.

Prosvjednom maršu se, očekivano, pridružila i ergela laburističkih zastupnika koji optužuju Camerona za vođenje politike podjela kakva nije bila viđena od, kako kažu, pokvarene Thatcherovske ere. Laburist Ed Milliband će se obratiti prosvjednicima u Hyde Parku.

S druge strane, ministar za obrazovanje Ed Gove najavio je da Vlada neće odstupati od svojih mjera bez obzira na revoluciju na ulici. 'Naravno da ljudi osjećaju nemir, ili, u nekim slučajevima, ljutnju, ali smo naslijedili užasnu ekonomsku situaciju od prethodne vlade i moramo vratiti javne financije u ravnotežu', rekao je za radio BBC4.

Najveća briga organizatora je da se sve ne pretvori u izgovor za uništavanje javne imovine i sukobe s policijom. Previše je skupina i organizacija odlučilo dati svoj oboj civilnoj neposlušnosti, a neki radikalniji među njima mogli bi ući u frontalni sukob sa Scotland Yardom. Već je najavljeno da će Trafalgar Square biti okupiran na 24 sata po uzoru na Tahrir u Kairu te da će se zaposjesti ključne zgrade u središnjem Londonu.

Za sada su izbili manji sukobi u Oxford Streetu, prosvjednici su prouzročili zatvaranje 13 trgovina, napravili su invaziju na nekoliko banaka, mnogi su dućani sami zatvorili vrata u strahu od štete. Najveći konflikt odigrao se u robnoj kući Fortnum and Mason koju je zaposjela grupa od 300 anarhista dok policijske snage trenutačno okružuju zgradu.

S obzirom na broj ljudi koji se nalazi na ulici, možemo reći da je prosvjed izrazito kontroliran i miran. Štoviše, većina je karnivalski raspoložena dok s transparenata vrište humoristične opaske na račun vladajućih. Mlađoj populaciji ovo je praktički prvi susret sa političkom stvarnošću u zemlji i kako u neki među njima priznali, ovakve javne demostracije ih potiču na razmišljanje kako dosad nije niti jedna škola. Laburistička aktivistica Ellie Cumbo se pak pita zašto teret krize nije stavljen na leđa onih koji ga mogu podnijeti, a ne da pogađa upravo najranjivije slojeve društva, ljude koji su i ovako i onako spajali kraj s krajem.


RT
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još