Neupućeni se bivši hrvatski predsjednik pita tko sve i tko doista puca na libijske civile, ne vjerujući pričama da to čini njegov dobar poznanik pukovnik Gadafi ili da se to čini po njegovim zapovijedima.

Eto, na znanje Stjepana Mesića i drugih zabrinutih građana za sadašnjost, ali i budućnost hrvatskih investicija u Libiji, ponovimo gradivo dobro poznato i onima koji onako ovlaš prate povijest bizarnog afričkog socijalističkog lidera i njegove Libijske džamahirije: među članovima pretorijanske Gadafijeve garde koja puca po građanima u Tripoliju, Bengasiju, Tobruku, Al Baidi, Dranahu ili Shahatu, pored dijelova vlastite armije, podijeljene dakako (dijelovi prelaze u oporbu, a šef Glavnog stožera je u zatvoru zbog otkazivanja poslušnosti) ponajprije su borci Gane, Nigera, Čada i Sudana.

The New York Times aktualizira vijest da je posljednjih desetak dana u Tripoliju sletjelo više zrakoplova s borcima iz afričkih zemalja. Tu je informaciju potvrdio i libijski veleposlanik u Indiji, koji je jučer dao ostavku, Ali al Essaui.

'Nisu Libijci, iz drugih su afričkih država i pucaju nemilosrdno po građanima', kazao je Reutersu jedan očevidac u Torbuku.

Jedan odvjetnik, koji je želio ostati neimenovan, potvrdio je istoj agenciji da su građani u Torbuku uhitili 36 plaćenika iz Čada, Nigera i Sudana.

On tvrdi da su pronašli njihove putovnice kada su upali u vojarnu Al Fadil Benamer.

'Neki su od njih na ispitivanju priznali da dobivaju, kako tko, između 1.000 i 2.500 američkih dolara na dan. A većina plaćenika se koristi francuskim jezikom', kazao je taj odvjetnik.

Za razliku od Tunisa i Egipta, gdje oružane snage uživaju veliko poštovanje građana, u Libiji se civili oduvijek bojali vojske. Gadafi je vrlo vješto koristio plemenske razlike i otkad vlada, 1969. za delikatne poslove koristi samo izvrsno dobro plaćene vojnike.

Libijska regularna vojska brojila je prije eskalacije krize 50.000 vojnika i 40.000 rezervista. Još 18.000 ih ima zrakoplovstvo, a 8.000 mornarica, ali američki vojni analitičari smatraju da im je borbena spremnost izuzetno loša i da se libijske oružane snage već godinama adekvatno ne ekipiraju.

Do 1990. dobivali su oružje SSSR-a a od tada iz Francuske i Italije, zemlje koje najviše sada brinu za svoje investicije. Godine 1998. Gadafi je odvajao 5,3 posto BDP-a u obranu a 2007. tek jedan posto.