Izumrli su dinosauri, a čini se da dolazi i ledeno doba za magazine. Primjer, kultni američki tjednik Newsweek prodan je prošle godine za jedan dolar. Prije nekoliko tjedana, web portal The Huffington Post kupljen je za 315 milijuna dolara. Vidi li tko razliku?
Nema više para u tiskanom izdavaštvu, no celebrity urednica Tina Brown pokušat će nemoguće – Newsweek izlazi redizajniran, retuširan, debljih i sjajnijih listova, u prvoj polovici idućeg mjeseca. Ajde dobro, možda se pokojnika želi malo ušminkati prije nego što prorade lopate.
Newsweek je prije nešto manje od 10 godina imao nakladu od četiri milijuna, izlazio u osam jezika i brojao 22 međunarodna ureda. Prošle je godine četiri postalo jedan i pol, a između 2008. i 2010. magazin se pozdravio sa 50 posto pretplatnika. Gubici u 2009. bili su skoro 40 milijuna dolara i izdavaču The Washington Post Company nije ostalo previše aduta u rukavu osim da rak-ranu svog budžeta, posrnuli politički tjednik, doslovce tutne u ruke prvom zainteresiranom mazohistu koji je dovoljno star i ima dovoljno para da mu davni brend još uvijek nešto predstavlja. Nije da ga nisu našli. Magazin je kupio Sidney Herman, audio pionir i biznismen od 92 godine i 40 milijuna dolara viška. Cijena – jedan dolar plus nagomilani dugovi od otprilike 70 milijuna. Daje Newsweeku tri godine, ne da zaradi, nego da prestane proizvoditi gubitke. Nula se u ovoj branši počinje smatrati ultimativnim poslovnim rezultatom.
U praktički istom tom razdoblju, Arianna Huffington i njezina progresivno-liberalna online ispostava rasla je kao na steroidima. U 2010. izbrojali su 31 milijun dolara profita. Apsolutno mistična svota za web stranicu koja se bavi agregiranjem vijesti i političkim analizama. Sajt je brže-bolje kupio internetski i medijski posrnuli gigant AOL ne bi li si nabio malo dobre karme, a možda i nešto zaradio za par godina. Jer, imajući u vidu da su za HuffPost dali otprilike deseterostruko veću cijenu od trenutačne financijske snage stranice, u AOL-u su očito dovoljno očajni da mogu pucati od suludog optimizma.
No vratimo se Newsweeku. Bogati djedica Herman napenalio se na Tinu Brown, hiperaktivnu legendu magazinskog uređivanja, ženu koja je grijala šefovski stolac prvo Vanity Faira od 1984. do 1992, a potom The New Yorkera od 1992. do 1998. te ostavila za sobom prilično velik zvjezdani trag, bez obzira na financijsko glavinjanje izdavača. Danas vodi The Daily Beast, relativno uspješan politički newsportal s autorima-teškašima, od Condolezze Rice i McCainove kćeri Meghan do Pulitzerovih laureata. Prvi pokušaj da je privoli za glavnu urednicu novog Newsweeka propao je, no Brownova se predomislila. Deal je zaključen osnivanjem kompanije Newsweek Daily Beast, vlasnički udio podijelili su po ola, a sajt i magazin će živjeti u frankensteinskoj fuziji offline i online novinarstva.
Recept nije nov, a mogao bi se pokazati kao slamka spasa za mnoge legendarne časopise koje padaju kao pokošeni u borbi s agresivnim, brzim i sveprisutnim – internetom. Na istu je foru dupe spasio bostonski literearni i kulturološki mjesečnik, a potom i godišnjak The Atlantic, koji istovremeno šljaka kao jedan od najcjenjenijih komentatorskih agregata preko stranice Atlantic Wire.
Ono što u novom Newsweeku čeka nekadašnju uredničku rasipnicu poznatu po tetošenju zvjezdanih novinara i fotografa a la Annie Lebovitz tustim honorarima, jest dug period štednje i skromnosti. Ekskluzivna VIP primanja i domjenci kakve je nekoć radila u Vanity Fairu, i s kojim je u 1998. htjela postaviti na noge magazin Talk, biznis je koji ne samo da više ne pije šampanjac, nego ni vodu. Probrana ekipa koja je uspjela vidjeti prototip novog Newsweeka, i to isključivo iz čvrsto stisnutih ruku urednika, kaže da se magazin razlikuje od svoje prijašnje inkarnacije kao noć i dan. Izgled i energija imaju daleko više stila, papir je sjajniji i deblji, ima više fotografija i bijela je pozadina bolje iskorištena. Dio magazina funkcionirat će kao brend stranice The Daily Beast, a zadnja će stranica biti rezervirana za kolumnu pod egidom profesionalni gaf tjedna, ispisanu svaki put od drugog autora.
Brownova iskreno priznaje kako su se očekivanja i način ponašanja čitateljstva promijenio otkad je zadnji puta uređivala magazin. 'Ljudi imaju vrlo malo pažnje koju su spremni potrošiti na tebe i trebaš učiniti sve da im nešto ponudiš kada to odluče napraviti', kaže za New York Times veteranka urednica koja navodno dobiva 700.000 dolara godišnje plaće za novi posao.
Očito da cijela priča bruji od entuzijazma, no nažalost, još nitko nije našao formulu za njegovo pretvaranje u profit. Newsweek u svom CV-u bilježi propust stoljeća kada je odbio objaviti prvi izvještaj o Ovalnom uredu i Monici Lewinsky. Ne može si više priuštiti ni pet posto takve politički korektne obijesti. Najbolje to znaju na konzervativnom blogu Drudge report koji je objeručke prihvatio tekst Newsweekovog novinara i danas broji višemilijunsko mjesečno čitateljstvo, odmah iza HuffPosta i Politica. Mogli bismo se poigrati smjelog zaključivanja te reći da je Kerry zbog Newsweekove odluke izgubio predsjednički mandat. Posebno popularan otkad je zakuhao aferu Lewinsky, Drudge report je u 24 sata prije izbora posjetilo 36 milijuna ljudi. Kerry je izgubio sa 100.000 glasova razlike.
Newsweek dužan kao Grčka plus Daily Beast koji je tek nedavno počeo smanjivati svoje milijunske gubitke idu u zajedničku akciju osvajanja tržišta. Umjesto da se s pravom zapitamo tko je tu lud, možda je bolje da im serviramo aplauz za hrabrost i poželimo im matematički uspjeh. Ono, da nekim čudom minus i minus postanu plus.
