Svijet PRIVATNOST DA, ALI U ĆUZI

Bijela kuća protiv tviteraša

Sve je milo i krasno kada treba hvaliti digitalno društveno umrežavanje, slobodu povezivanja i informacija, raditi Facebook i Twitter revolucije po Egiptu i Tunisu, no kada ti ta tehnologija opali pljusku u vlastitom dvorištu, priča zvuči malo drukčije. Američka vlada pokušava se dokopati privatnih podataka troje korisnika Twittera za koje se sumnja da je upleteno u aferu Wikileaks. Odvjetnici za civilno pravo upozoravaju je da krši prvi amandman

Hillary Clinton ovih dana ima nezavidan posao balansirati između strateških interesa Bijele kuće i ideje o slobodi razmjene informacija. Zapravo nitko točno ne zna gdje se točno ispisuje ta crta između sigurnosnih zahtjeva i prava na privatnost, što eklatantno dolazi do izražaja u pokušaju američke vlade da se iza kulisa dokopa osobnih informacija o troje tviteraša za koje se sumnja da su povezani s Julianom Assangeom i koji su objavljivali povjerljive dokumente putem 'cvrkutajuće' društvene mreže.

U svojem nedavnom vašingtonskom govoru Clintonova je nahvalila ulogu Twittera i Facebooka pri povezivanju revolucionara u Egiptu i Tunisu, no panegirici se munjevito pretvaraju u progon kada se radi o političkom interesu Obamine administracije. Evo kako je državna tajnica objasnila promjenu naglaska: 'Sloboda i sigurnost. Transparentnost i povjerljivost. Sloboda izražavanja i tolerancija. U pojedinim razdobljima ovi principi stvaraju tenziju i izazove, ali ne moramo birati. I ne smijemo. Zajedno čine osnovu slobodnog i otvorenog interneta.'

U praksi to očito znači sljedeće: u vremenu kada ta dva načela dolaze u konflikt, arbitražu o tome koje ima prednost odredit će interes vladajuće garniture.

Obamina administracija želi pod svaku cijenu pronaći solidan pravni temelj za proces protiv Assangea. U Aleksandriji su tajno instalirali porotničko vijeće koje ispituje postoji li dovoljno legalnih argumenata za njegovo uhićenje. Jedan od odvjetnika uključen u slučaj smatra akciju američke vlade neustavnom, jer zadire u privatni život pojedinaca. Pojednostavljeno, radi se o jednom jedinom pitanju: smije li neki Ivan Ivić prepričati diplomatsku tajnu (koje se nije sam dokopao) prijateljima ako je svjestan da je oni pak mogu dalje prepričati svojima, i tako dok svi ne saznaju? I smije li se tom Ivanu Iviću provaliti identitet?

Ako je odgovor potvrdan, onda si svatko u javnom općenju mora postavljati permanentna pitanja o tome je li mu ovo ili ono dozvoljeno reći, što je u prilično velikom kontrastu s Clintonovom hvalom slobode povezivanja i izražavanja na nekom drugom kraju svijeta.

Ono što je sigurno jest to da će Bradley Manning, odgovoran za dostavu povjerljivih dokumenata Julianu Assangeu, odguliti ozbiljnu kaznu nakon sudskog pravorijeka kasnije ove godine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još