Svijet KOMENTAR DRAGE PILSELA

Mubarak je već pao, samo što režim to ne želi vidjeti

Muškarci i žene, mladi i djeca s trga Tahrira u Kairu, već su zbacili Hosnija Mubaraka s vlasti. Nisu to bili ni SAD, ni EU, ni toliko prozvani džihadizam, nego je to učinilo građanstvo koje egipatska policija doslovno gazi kombijima i oklopnjacima. Ali režim to ne želi vidjeti

Nažalost, gledamo tužne scene nasilja. Batine dobivaju i novinari. Od fizičkih prijetnji Mubarakovih pretorijanaca lakše je stradao i izvjestitelj Večernjeg lista Hassan Haidar Diab. Amnesty international izvještava i da je dvoje djelatnika te organizacije za zaštitu ljudskih prava policija odvela u nepoznatom pravcu.

Ali u narodu nema više straha. Građani su proširili ulice i trgove Egipta u ogromnoj mobilizaciji koja diže svoj glas protiv nepravde i neslobode.

Tko bude želio stati na put takvom narodu, teško će pogriješiti, a tko sada diže ruku ili palice na građane – produžuje agoniju.

Ipak, građani će i dalje patiti neko vrijeme. Treba se nadati da se sukobljene strane neće pretvoriti u naoružane tabore građanskoga rata. I narod to zna kao što zna da više ništa neće i ne smije biti isto u Egiptu.

Faraon se ne da: 'Tko je ova rulja da mi naređuje?' pita se.

Ali faraon je, politički rečeno, mrtav. Poručuje mu to i Barack Obama koji se, prema pisanju The New York Timesa, s egipatskim generalima dogovara kako ga ukloniti. Ono što vidimo jest mumija Hosnija Mubaraka. Njegovi će vojnici, oni isti koji čuvaju povijesne mumije u egipatskom muzeju, odlučiti kada će se zatvoriti lijes.

Svijetu je doista tiranina. Čak i uvodničar izraelskog lista Haaretz traži od premijera Benjamina Netanjahua da se napusti politika podržavanja diktatorskog režima pod svaku cijenu.

Reakcionarne snage koje plaše svijet s mogućnošću da na vlast dođu fundamentalisti (Muslimanska braća) u zemlji u kojoj tri četvrtine građana fundamentalizam ne može smisliti, slične su onima koje su tijekom hladnoga rata hranile i održavale na vlast krvave latinoameričke diktature jer je to bio način da 'komunisti ne dođu na vlast'. Istinski demokrati ne smiju prihvatiti ovakve argumente.

To ne znači da se ne smije biti oprezan zbog upadanja na scenu ubojica i batinaša koje Mubarakov režim šalje na građane, na aktiviste za ljudska prva i na novinare, posebno strane.

Svaki dan na ulicama, kao što je današnji, veliki je čin herojstva pobunjenih građana. Ipak, nije jasno hoće li oni koji strahovladu trpe već 30 godina imati snage izdržati rok trošenja i postupna gašenja Mubarakova režima koji forsira međunarodna zajednica.

No, zašto bi nama bilo važno podržati demokraciju u Egiptu ako kolektivno šutimo o razmjerima korupcije i o udruženom zločinačkom pothvatu koje i dalje traje u našoj zemlji: protiv nas, protiv naših dobara, protiv krvarenja naših ljudi za slobodu i protiv naše budućnosti?
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još