Svijet PLAVUŠA U UNIFORMI

Hillary Clinton - nova ministrica obrane?

Otkako je prvi američki oružar Robert Gates najavio odlazak s mjesta ministra obrane do kraja ove godine, medijska teoretiziranja da bi Clintonova mogla preuzeti njegovo mjesto množe se poput Gremlina. Najnoviji Time također donosi komentar zašto bi žena trebala sjesti ili ne sjesti na čelo najvećeg vojno-industrijskog kompleksa na svijetu

Ima očigledno nešto fetišističko i napaljivo u ideji da plavuša zapovijeda ergeli američkih generala, nadzire sustave raketa i u rukama čvrsto drži sudbinu bojevih glava. Premda je Hillary Clinton u nekoliko navrata demantirala da razmišlja o zamjeni stolca državne tajnice s onim ministrice obrane, komentari i analize ne prestaju pljuštati. Tako se i najnoviji Time bavi argumentima pro et contra zašto bi uspješna dipomatkinja i milo lice Bijele kuće trebala prijeći na vrući stolac političke vojne komande.

Hillary Clinton se dosada pokazala kao iznimno vješta političarka, jedna od onih koja raste naočigled javnosti, koja se fenomenalno snašla u svim dodijeljenim ulogama, pristupajući im s pažnjom, spremnošću za učenje i disciplinom. Tako se ne zaboravlja da je kratko vrijeme uspješno predsjedala senatskim vijećem za vojne servise, da su generalska imena počela uvažavati njezinu stručnost, posebice David Petraeus, njezin miljenik.

Međutim, pomisao da bi Clintonova samo tako napustila funkciju ključnu PR i diplomatsku funkciju u ime poprilično zakučastog, kompliciranog i poprilično uskogrudnog posla rebalansa vojnog budžeta koji će uslijediti u sljedećih nekoliko godina, zvuči kao politički suicid. Jest da bi sjedila na vrhu stoga od 660 milijardi dolara, koliko trenutačno otprilike iznosi godišnje izdvajanje SAD-a za vojno-industrijski kompleks, no nema tu previše prostora za političku kreativnost. Budući američki ministar obrane morat će, prije svega, biti genijalni knjigovođa.

Joe Klein u Timeovoj analizi druka kako je Hillary prije svega globetrotterica i kozmopolitska pregovaračica. Ženi su na srcu teme ljudskih prava i sloboda, pa je tako bila najžustrija u osudi okljaštrene kineske koncepcije osobnih sloboda za vrijeme posjeta Hu Jintaoa Washingtonu pred nekoliko dana. Dok se Obama samo uzgred pozabavio tom temom dok je prebrojavao novih 45 milijardi dolara u ugovorima koje je sa sobom donio Djed Mraz Hu i time otvorio 235,000 radnih mjesta u Americi, Clintonova je lamentirala: 'Što duže Kina guši slobodu, duže će stolica Nobelove nagrade za mir u Oslu zjapiti prazna i simbolizirati neostvaren potencijal jednog velikog naroda.'

Nije da je državna tajnica lišena gafova. Posljednji u nizu bio je karakteriziranje Jareda Leeja Loughnera – čovjeka koji je nedavno na skupu u Arizoni propucao devetnaestoro ljudi, među inima i senatoricu Gabrielle Giffords - kao ekstremista, a ne tipa koji ima ozbiljnu psihiatrijsku dijagnozu. Ili simpatična činjenica da je britanskoj kraljici čestititala rođendan tjedan dana prerano. S druge strane, ne libi se angažiranog i prijateljskog ophođenja Bliskog i Srednjeg istoka, držeći predavanja i razgovarajući sa studentima u Pakistanu ili pak spašavajući ugovor o diplomatskim odnosima i otvaranju granica između na smrt zavađenih Turaka ili Armenaca.

Diplomacija je američko oružje budućnosti. U nadolazećim dekadama multipolarnog svijeta i konkurencije nekoliko rastućih ekonomsko-nuklearnih velesila riječi Billa Clintona da se radi o vještini koja doslovce spašava živote bit će istinitije no ikada. Premda bi Hillary sasvim pošteno odradila posao ministrice obrane, uloga državne tajnice ispunjava istu funkciju, samo na daleko zanimljiviji način.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još