Dok se ostatak svijeta i dalje bori s posljedicama financijske krize, kinesko gospodarstvo bilježi porast od 10,3 posto BDP-a u 2010. Najveća svjetska tvornica ulagala je ponajviše u nekretnine. No je li kinesko gospodarstvo kao takvo održivo i u kolikoj mjeri predstavlja prijetnju ostatku svijeta?
Ulaganja u nekretnine porasla su 23,8 posto 2010. u odnosu na godinu dana ranije. Stopa inflacije u prosincu je bila 4,6 posto, što je za 0,5 posto manje nego mjesec prije. Maloprodaja je skočila 18,4 posto u 2010. u usporedbi sa 2009, a industrijska proizvodnja porasla za 15,7 posto.
Kinezi svoju nacionalnu valutu namjerno održavaju na niskoj razini ne bi li im izvoz bio jeftiniji. Međutim, rast cijena (prvenstveno hrane) i stalna prijetnja od inflacije dovode analitičare do zaključka da bi kad-tad ovaj mjehur morao puknuti. No kineski lideri pokušavaju ublažiti zabrinutosti zbog rastućih cijena, pa su obećali da će cijene u 2011. održati stabilnima, piše Time
Tradicionalni kineski model ekonomskog rasta počiva na konfucijanizmu. Jednostavno rečeno, Kinezi puno štede, a malo troše. Potrošnja u Kini iznosi 36 posto BDP-a, što je duplo manje od SAD-a ili Indije i Brazila. Cijela kineska ekonomija svodi se na izvoz, ulaganje i štednju, što je potpuna suprotnost od Amerikanaca. Zato Kina, između ostalog, posjeduje i najviše deviznih rezervi na svijetu.
Upravo ogromne kineske devizne rezerve i veliki trgovinski višak naglašavaju neravnotežu u globalnoj trgovini i vjerojatno će potaknuti jači pritisak na Peking.
Stručnjaci iz Goldman Sachsa predviđaju da će Kina do 2027. godine postati vodeće svjetsko gospodarstvo, a po nekim prognozama možda čak i puno prije toga, piše Newsweek, i ocjenjuje da je razina prijetnje od Kine na ovom području vrlo visoka. U financijskom smislu, ovo je svakako stoljeće Kine. Međutim, predviđa se da će SAD i dalje ipak imati veći BDP per capita.
Što se tiče kineske diplomacije, i tu je razina prijetnje visoka. Kineski vođe putuju svijetom, sklapaju prijateljstva sa zapadnjacima, pohode europske narode, potpisuju unosne energetske ugovore s bliskoistočnim zemljama i kupuju farme u subsaharskoj Africi.
Što se tiče vojnih potencijala, Kina ih svakako posjeduje. No ipak nedovoljno da bi u velikoj mjeri ugrozila SAD. Stoga je razina prijetnje na ovom polju označena srednjom ocjenom.
Što se tiče prirodnih resursa, Kina je prošle godine bila najveći uvoznik nafte iz Saudijske Arabije. Ali Kina trguje i vlastitim prirodnim bogatstvima, i to postavljajući svoje uvjete. Tako je, primjerice, smanjila isporuku rijetkih metala Japanu nakon spora oko teritorijalnih pitanja. SAD je u prednosti, jer u svom susjedstvu ima dvije velike izvoznice nafte, za razliku od Kine koja mora potegnuti dalje. Međutim, razina prijetnje je i na ovom polju osrednja.
I u kibernetičkom svijetu ne smijemo podcijeniti Kinu. Ne samo da su hakirali Google, već i više od 3.000 američkih tvrtki s ciljem da 'ukradu ono što je vrijedno', piše Newsweek. SAD to smatra ozbiljnom prijetnjom američkom gospodarstvu.
Najniža razina prijetnje ipak se odnosi na edukaciju. Možda je kineski petnaestogodišnjak pobijedio svoje vršnjake iz 65 zemalja u čitanju, prirodnim znanostima i matematici, ali kineski studenti i dalje teže obrazovanju na američkim sveučilištima, jer ipak, kineska su sveučilišta u uskoj sprezi s komunističkom doktrinom.
