Svijet DVIJE PREDSJEDNIČKE GODINE

Obama je najveći laički autoritet SAD-a

Barack Hussein Obama Jr., 44. predsjednik SAD-a, danas navršava polovinu mandata. On nije samo šef države nego i, u američkom slučaju, šef vlade. On je i osoba koja služi kao orijentir, kao oslonac i kao izvor nade, što je nedavno izvrsno dokazao tijekom govora za žrtve pokolja u Arizoni

'Kad nas udara tragedija, dio je naše prirode tražiti objašnjenja, pokušati uvesti red u kaosu i shvatiti ono što se shvatiti, naizgled, ne da. Vidjeli smo kako iznova počinje nacionalna debata, ne samo o razlozima ovoga zlodjela, već i o ulozi zakona koji reguliraju uporabu vatrenog oružja ili mjesto koje u našem društvu ima mentalno zdravlje', kazao je Obama na sprovodu ubijenih u Tucsonu.

Pokazavši da ima izvanredno dobar politički instinkt, predsjednik Obama iskoristio je tu priliku da, jakom metaforom i porukom, zakorači u drugu polovinu mandata.

Ali, to se mora reći, rijetko viđamo takve prilike u kojem političari izvrsno tumače i narav politike i moralni imperativ koji se nalazi pred političarima.

Puno bliže propovijedi na vjerskom okupljanju nego govoru na političkom mitingu, Obama je na djelu pokazao što znači biti lider i kako se to biva.

Predsjednik nije samo vladar ili glavni zapovjednik oružanih snaga. Njegova figura ne biva svedena na ulogu predstavnika nacionalnog suvereniteta, koliko god bila jaka njegova moć, politička ili vojna.

U slučajevima velike drame i napetosti, kad naciju zahvaća depresija, kada gubi orijentir, kad zavlada strah, kad se širi opasna netrpeljivost, predsjednik mora biti onaj koji će pokazati ili predložiti putokaz svojim sugrađanima. On im nije otac, ni bog, niti imperator, on im je tješitelj, oslonac, razlog da se krene iznova.

Barack Obama najveći je laički autoritet u SAD-u. Ili bi to trebao biti. Tko to ne razumije, taj ne shvaća narav američke demokracije. Ali nama kojima uživamo u talentu koji taj čovjek ima za komuniciranje, u sposobnosti naracije koje nisu uobičajene, Obama je i, kao i za veći dio američkih građana, neka vrsta zamjene za disperzivnu (nekima i nepotrebnu) religijsku etiku.

Prilika je bila kao stvorena za novi početak: mentalno poremećen mladić koji je lako došao do poluatomatskog pištolja (što postaje velik problem američkog društva) do temelja je srušio političku agendu Republikanske stranke koja je taman bila pobijedila Demokratsku stranku na parlamentarnim izborima, što je i dovelo do ozbiljnog poremećaja u radu Bijele kuće i do potrebe novoga i žurnog kadroviranja.

Republikanci su se bili zaletjeli s namjerom da izbace Obamu na ulicu 2012. i najviše se u tu ulogu bila uživjela Sarah Palin kad je metak u glavu demokratske zastupnice, i k tome Židovke, doveo do novog zaleta Obame, do pada rejtinga republikanaca i do masovnog odbijanja nasilja kao političke metode.

Prilika je poslužila Obami da pokaže koliko je dobar i predsjednik i lider koji zna istaknuti hrabrost onih koji su pokušali zaustaviti napadača, ali i žrtvu onih koji su pali.

Nacija je tražila i dobila novog Obamu. Odgovoreno je i na pitanje čemu ili za što služi predsjednik. Još jednom je tragedija pomogla SAD-u da, uz ruku predsjednika (znalo se događati da to bude i na njegovu lijesu), nađe motiva za daljnju borbu u ponosu i u pokajanju. Teško je zamisliti bolji scenariji za Obamin juriš prema novom mandatu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još