Svijet PSEUDOZNANOST OPASNA PO ZDRAVLJE

Kad panika i emocije nadvladaju razum i znanost

Prošle smo godine svjedočili globalnoj panici zbog svinjske gripe, a u Velikoj Britaniji panika je zbog cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeola trajala gotovo desetljeće. Slijedeći trag novca, otkriveni su krivci, a u tim osjetljivim pričama o zdravlju i novcu, i farmaceutske tvrtke mogu biti preveslane žrtve

Svinjska gripa pokucala je na vrata, ali pravi val širenja virusa H1N1, kao i onaj obične gripe, očekuje se krajem mjeseca. U svijetu i u nas ovaj je put dočekana bez prošlogodišnje panike gotovo kataklizmičkih razmjera, pa se srećom možemo tek prisjetiti dramatičnih novinskih naslova s mračnim prognozama o stotinu milijuna mrtvih u svijetu i grozničave potrage za cjepivom.

Svako malo svijet potrese panika zbog neke nove boleštine, jednom zbog AIDS-a, drugi put zbog ptičje gripe, jučer zbog fatalnog virusa H1N1. Razlozi su stvarni ili provocirani, a kod ovih drugih najpouzdanije je slijediti trag novca. U teorijama zavjere najčešće se optužuju nezajažljive farmaceutske kompanije u pohlepi za profitom, ali u toj osjetljivoj priči o zdravlju i novcu, i one znaju biti preveslane žrtve. Igra s cjepivom protiv svinjske gripe i desetgodišnja trakavica u Velikoj Britaniji oko cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, možda najbolje ilustriraju to kolektivno stanje u kojem strah, panika i emocije nadvladaju razum. I u kojem mediji kao rasadnici panike igraju ključnu ulogu.

Dakle, priča prva: Kada je svijetom eksplodirala vijest o fatalnom virusu H1N1, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila je svim vladama svijeta da nabave zalihe cjepiva, pa su ga zemlje panično kupovale, ne pitajući za cijenu (preporuku nije poslušala jedino poljska ministrica zdravlja), dok su u ljekarnama opustošene sve police s lijekom Tamiflu. Cijepljeno je 200 milijuna ljudi, no onda odjednom pandemije nije bilo, a cijela je priča na kraju proglašena 'prevarom stoljeća', koja nije mimoišla ni Hrvatsku. Slijedeći upute WHO-a, Hrvatska je naručila milijun i pol doza cjepiva i predbilježila se za još milijun doza, ali se na kraju cijepilo najviše 20.000 ljudi, jer se sve još dodatno zakompliciralo zbog nepovjerenja u cjepivo. Od virusa H1N1 na koncu je u svijetu umrlo 18.000 ljudi, manje nego što ih umire od virusa sezonske gripe, a u hladnjacima diljem svijeta ostale su tone neiskorištenog cjepiva, no zato farmaceutske tvrtke nikada nisu bilježile masnije zarade.

Priča druga: u knjizi Loša znanost, koja je izašla nedavno i u nas u izdanju kuće Oceanmore, britanski liječnik i znanstveni novinar Ben Goldacre govori o histeriji oko cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, kraće MPR (u knjizi se koristi ta kratica, iako u našem i engleskom tisku prevladava MMR, op. p) kao uzročniku autizma. Za njega je to 'prototip medicinske panike, po kojemu treba vagati i shvaćati sve ostale', za što okrivljuje medije koji su 'cinično, iracionalno i uporno razvlačili ovu priču punih devet godina'.

Priča počinje pitanjem zašto je autizam sve prisutniji, a ne zna mu se uzrok. Istražujući to, skupina liječnika i istraživača pod vodstvom kirurga dr. Andrewa Wakefielda iz londonske bolnice Royal Free, objavila je 1998. istraživački članak u medicinskom časopisu Lancet, u kojem autizam djece dovodi u vezu s cijepljenjem trostrukim cjepivom MPR-om. U članku je opisano dvanaestoro djece s crijevnim tegobama i problemima s ponašanjem, uglavnom autizmom, pri čemu je spomenuto da su roditelji ili liječnici osmero od njih bili uvjereni kako su problemi djece počeli nekoliko dana nakon cijepljenja.

Bilo je prigovora zbog neprimjerenih znanstvenih metoda ispitivanja, pitalo se kako se došlo do uzorka od dvanaestoro djece i zašto su etička povjerenstva odobravala razna intruzivna klinička ispitivanja kao što su lumbalna punkcija i kolonoskopija (jednom su djetetu na dvanaest mjesta probušili crijeva, zbog čega je završio na intenzivnoj njezi). Neki su ukazivali i na višestruke sukobe interesa, no kada su u Wakefieldovom istraživanju otkrili tiražnu priču, medije više ništa nije moglo zaustaviti da je s vremenom ne napušu do nacionalnog skandala, pri čemu se prozivala vlada i nesposobni zdravstveni sustav, a od tadašnjeg premijera Tonyja Blaira tražilo da se izjasni je li cijepio sinčića Lea.

Dr. Andrew Wakefield postao je medijska zvijezda, roditelji ispitivane djece davali su dirljive intervjue, uključile su se i neke zvijezde iz šoubiznisa s autističnom djecom, govorilo se o krizi javnog zdravstva, lukavim farmaceutskim korporacijama i političarima kojima ne treba vjerovati. U međuvremenu, roditelji svih osim jednog ispitivanog djeteta tužili su proizvođače cjepiva, desetoro ih je uzelo pravnu pomoć za tužbu i prije objave članka, a dr. Wakefield primio je gotovo 450.000 funti honorara plus troškove iz fonda pravne pomoći za svoju ulogu u slučaju protiv MPR-a.

Epilog obiju priča stigao je nekako istodobno prošloga proljeća. Slijedeći trag novca, British Medical Journal i Ured za istraživačko novinarstvo (Bureau of Investigative Journalism) otkrili su zavjeru: trojica vodećih stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dr. Fred Hayden, dr. Arnold Monto i dr. Karl Nicholson, dobivali su novac od farmaceutskih kompanija koje proizvode cjepivo, financirajući im istraživanja i plaćajući ih u zamjenu za konzultantske usluge, a budući da su istodobno bili glavni savjetnici WHO-a u slučaju svinjske gripe, svjetska je organizacija na temelju njihovih savjeta pozvala vlade da naprave zalihe cjepiva.

Ponašanje dr. Andrewa Wakefielda bilo je 'neodgovorno, nepošteno i navodilo je na krive zaključke', ustvrdilo je nakon tri godine maratonskog ispitivanja krovno tijelo britanske liječničke struke, General Medical Council. Wakefield je prošloga svibnja izbrisan iz registra liječnika, sporni je članak povučen iz časopisa Lancet, a – i ovaj put prateći trag novca – doznalo se da je sve bila ideja odvjetnika Richarda Barra, specijalista za tužbe zbog liječničkog nemara, koji je na taj način od farmaceutskih tvrtki namjeravao izmusti golem novac, pa je financirao Wakefieldovu spornu studiju. Wakefield je usput patentirao i alternativno cjepivo, koje se trebalo koristiti nakon zabrane MPR-a, što bi mu donijelo još koju funtu viška.

U slučaju svinjske gripe šteta se mjeri u novcu, ali u slučaju MPR-a danak plaćaju djeca zbog dramatičnog porasta oboljelih od ospica, zaušnjaka i rubeole, gotovo iskorijenjenih do Wakefieldovog poigravanja znanošću. Do izbijanja panike cijepljeno je 92 posto djece, deset godina kasnije samo 73, a u nekim dijelovima Londona tek 38 posto. Ali 'odgovornost za paniku oko MPR-a ne može se svaliti na leđa pojedinca, ma koliko se mediji sada trudili uvjeriti nas da bi trebala' – zaključuje dr. Ben Goldacre u svojoj knjizi 'Loša znanost'.

Oboljela djeca nemaju od toga previše koristi.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još