Svijet NICHI VENDOLA VS. BERLUSCONI

Komunist, gay i katolik – novo lice Italije

Dok je u Jugoslaviji ideološki egzodus Crkve bio na vrhuncu, mladi je Nichi Vendola u Bariju spavao pod posterima pape Ivana XXIII. i Jurija Gagarina. Ujutro bi obilazio nepismene radnike po tvornicama i čitao im ljevičarsko glasilo L’Unità. U međuvremenu je shvatio da je homoseksualac, osnovao novu komunističku partiju i danas slovi za najkarizmatičnijeg političara Italije. Godine 2013. kreće na Berlusconija

No Nichi Vendola, novi superstar talijanske političke scene ipak ima nešto zajedničko s Berlusconijem. Obojica se mogu pohvaliti autsajderskom biografijom i profilom koji se nikako ne uklapa u političke rutine. Kako je moguće da uvjereni komunist bude istovremeno i gorljivi katolik i k tome otvoreno gay, očito najbolje zna njegovo glasačko tijelo koje ga je postavilo za upravitelja skoro pa najkonzervativnije i najsiromašnije regije na samoj peti talijanske čizme – Apulije. Kao jedan od osnivača nove komunističke partije (Rifondazione Comunista), a potom i Lijeve ekološke slobodarske stranke (Sinistra Ecologia Libertà) pravo je čudo da je uspio pridobiti naklonost tradicionalno nacionalno konzervativne sredine te postao prvi komunistički čelnik neke talijanske oblasti.

Nicola Nichi Vendola već u samom svojem imenu sažima svu svoju kontroverznost. Prvo je ime dobio po sv. Nikoli, svecu zaštitniku Barija, a drugo po Nikiti Hruščovu. Za Bibliju kaže da je najvažnija knjiga svakog komunista, a za sobom ima zbirku pjesama i biografski film 'Nichi', inspiriran njegovim životom.

Možda bi sve to bilo tek malo bizarno poglavlje lokalne politike da Vendola ne izrasta u jedno od najomiljenijih lica Italije, s više fanova na Facebooku od bilo kojeg drugog europskog političara i legijom volontera koji rade na promociji političkog programa u kojem ključna mjesta zauzimaju teme socijalnih prava, ulaganja u ekološki održivu industriju, prava na seksualne slobode, a sve iz uvjerenja da je politika stvar zajednice i konkretnog angažmana pojedinaca.

Vendola je na dobru putu da postane premijerski kandidat koalicije lijevog centra i izravni protukandidat Berlusconijevoj stranci Narod slobode, kao i separatističkoj Sjevernoj Ligi na izborima 2013. Ankete mu za sada daju prednost – 51 posto glasača lijevog centra favorizira ga pred sadašnjim vođom Demokratske stranke Pierom Luigijem Bersanijem. No još važnije, 49 posto njih smatra da ima veće šanse potući Berlusconija, za razliku od svega 31 posto koji isto misle za Bersanija.

Berlusconijeva ideja unutrašnjih poslova - Karima El Mahroug oliti Ruby Srcokradica 
Nadalje, za razliku od Berlusconija koji efektivno kontrolira 90 posto TV etera i predsjeda jednom od najjačih marketinških agencija u zemlji, Vendola je svoje polje djelovanja premjestio na cyberspace. Društvenomrežno osviješten, čovjek koristi blogove, podcastove, Twitter i Facebook u želji da se što više distancira od imidža komercijalno skrojenog političara. 'Ne želim se dizajnirati poput nekakve plastične slike. Zanima me autentičnost. Neću skrivati nijedan aspekt svog identiteta, baš kao niti jednu svoju slabost. Prepun sam mana, pun straha i ne živim kao da sam reklama', kaže Vendola koji ne vidi nikakvu koliziju u činjenici da je homoseksualac, komunist i katolik. 'Baš kao što kaže natpis u jednom mjestu u Apuliji: 'Radnici svijeta, ujedinite se pod Isusom', nastavlja čovjek koji, prema vlastitim riječima, nikada nije skrivao svoju seksualnu orijentaciju niti dopustio da ga zbog nje progone osjećaji krivnje.

Nichi Vendola, ako saspe u pepeo eru berluskonizma gdje je političko djelovanje svedeno na premijerske intervencije za oslobađanje maloljetnih marokanskih prostitutki s nadimcima 'Ruby Srcokradica' i sličnih, stvarno će biti prekretnica suvremene povijesti Italije. Čovjek je bio iznimno revan u pokretanju udruga za prava homoseksualaca (Arcigay), borbe protiv side, klubova mladih u nastojanju da ih se odvrati od vrbovanja Cose Nostre. Jug Italije koji je postao teren za unosan i ilegalan biznis mafijaškog odlaganja otrovnog otpada, pod Vendolinim upravljanjem postaje mjesto investicija za mala i srednja poduzetništva s naglaskom na ekološkoj proizvodnji.

Zovu ga 'talijanski Obama', jedini je karizmatični vizonar u ljevičarskoj lepezi, no mnogi su mišljenja kako nema prevelikog iskustva u ekonomiji i međunarodnim odnosima. Hoće li Vendolini ideali preživjeti ubrzani tečaj liberalnog kapitalizma i surove politike kompromisa ako dođe na vlast, pitanje je s kojim i sam Obama vjerojatno svakodnevno sklapa oči. Za početak, bit će i više nego dovoljno ukinuti talijanski političku parodiju te priče o Berlusconijevim 'bunga bunga' orgijama i ismijavanju sudstva premjestiti s unutarnjopolitičkih rubrika u crnu ili žutu kroniku. Jest da su Talijani izumili operu, ali vrijeme je da netko konačno spusti zavjesu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još